Tau (T) je znak kršćanskog i franjevačkog opredjeljenja, znak MIRA. Kao posljednje slovo u hebrejskom pismu, T je neko vrijeme služio kao potpis. U knjizi proroka Ezekijela on je znak izabranja: oni koji su njime obilježeni na čelu, stoje pod posebnom Božjom zaštitom. U Novom Zavjetu nailazimo na „Božji pečat na čelu“ kao znak konačnog spasenja. Tau ima oblik Kristova križa i iz tog razloga ovaj znak postaje vrlo rano slikom i znakom križa, znakom spasenja i blagoslova.
Nakon susreta s Raspetim u Svetom Damjanu, gdje je Franjo primio poziv i time ušao u dinamiku života kojeg mu je predao Uskrsnuli, Franjo izabire kao svoj znak – znak T. Tau u sebi sažima svu tu dinamiku života i pokreta Božje i čovjekove povijesti.
Bog i čovjek uvijek zajedno.
Kad je Franjo shvatio svoje poslanje u Porcijunkuli, odloživši pustinjačko odijelo koje je do tada nosio, obukao je tuniku opasanu konopom i obilježenu križem (T). Z njega je T simbol POKORE i OBNOVE, nasljedovanja Krista i ljubavi prema križu. Franjo je često koristio T kao potpis pri potvrđivanju svojih pisama; kao znak meditacije i simbol blagoslova, ukrštavajući, na primjer, grane u obliku križa, ili, kao u Fontecolombu, urezujući T u prozorsku šupljinu u kapeli sv. Magdalene; nalazimo ga nadalje i ispod blagoslova u pismu bratu Leonu.
Za franjevačku obitelj T je ostavština našeg oca Franje, sjedinjena sa zadaćom: „slijediti nauk i primjer Gospodina našega Isusa Krista“ i „nositi iz dana u dan križ Gospodina našega Isusa Krista“.