Red svete Klare se veoma brzo rasprostranio. Njegovo uključenje u gradove bez sumnje je uvelike olakšalo to širenje. Ali upravo zbog te uklopljenosti u gradove, još više nego drugi redovnički Redovi, klarise su sudjelovale također u razvoju društva, u njegovim kulturnim preporodima (primjerice, prodiranje humanizma u neke talijanske ili njemačke samostane u XV. i XVI. stoljeću), te su osjetile politička zbivanja (vjerski ratovi, itd…). Povijest samostana klarisa je, dakle, veoma burna kao što je burna povijest društva u kojemu žive. Osim toga, Red je u sebi samome imao snositi iste krize i obnove cijele Franjevačke obitelji.
Dva su elementa bila uvijek presudna za povijest klarisa: odnos s Prvim franjevačkim redom (franjevcima) i teško održiv ideal.
Položaj klarisa u odnosu na mušku franjevačku granu posve je osobita. Pravo govoreći, to nije pritjelovljenje koje postoji kod cistercitkinja koje ovise o Generalnom kapitulu; nije to niti podređenost, kao kod dominikanki, gdje ona koja je odgovorna među monahinjama nema niti naslov niti ulogu opatice. Klarise, naprotiv, čine samostalan red. Imaju vlastito Pravilo i osobit način života. Sv. Klara je zatražila od Reda manje braće kao posebnu »milost« da budu duhovni voditelji sestara, jer ih ujedinjuje ista duhovna baština. Ta je pomoć smještena ne toliko u pravne okvire koliko u širi okvir bratske pomoći u krilu jedne obitelji, koja je snažno ujedinjena jednim Duhom koji je i jedne i druge pozvao na isti nacrt života.
Međutim, najdublje poteškoće nisu dolazile odatle. Želja da žive Evanđelje u njegovoj cjelovitosti, potpuno siromaštvo, ne samo osobno nego i zajedničko, stroga klauzura: sve je to sačinjavalo zahtjevan, težak ideal da ga se savršeno živi. Veoma su se brzo pojavila popuštanja, ublaživanja su izgledala manjim zlom, pa su bila odobravana, katkada i nametnuta od strane papa.
Ali i među klarisama, kao i u Redu manje braće, nicale su obnove koje su bile sposobne povratiti Red početnoj zamisli utemeljiteljice. Kao i povijest Crkve, tako je i povijest klarisa načinjena od trenutaka junačke svetosti i nevjerojatnih padova.
Ima, sigurno, razdoblja značajnijih po opadanju i po obnovi, ali često najbolje i najgore nalazimo zajedno jedno pored drugoga. Nikada se, ni u kojemu slučaju, od 1212. godine, nije ugasio Način života kojega je željela sveta Klara. Bez prestanka, kao neki sjajni svjetionik u svjetlu-tami slijeda vremena, nije prestao postojati i sjati izričaj kojim je sveta Klara, ponavljajući Franju, započela svoje Pravilo: »Način života Reda siromašnih sestara jest ovaj: obdržavati sveto Evanđelje«. To je bio pokretač svakog ponovnog uzdizanja.
Literatura: Nella tua tenda per sempre. Storia delle clarisse. Un’avventura di ottocento anni, (a cura di) p. RINO BARTOLINI ofm, Edizioni Porziuncola, Assisi, 2005.
