Sv. Agneza Asiška (1197.-1253.)
Rođena je sestra svete Klare. Krsno joj je ime Katarina. Premda je ostala u sjeni svoje starije sestre, Klare, ipak se veoma štuje jer je bila prva Klarina učenica i vjerna sljedbenica. Pridružila se Klari šesnaest dana nakon njezina bijega od kuće, za vrijeme Klarina boravka u samostanu Sant’Angelo di Panzo. Stigla je u vrijeme kada je Klara bila u traženju i osjećala se osamljenom. U toj osamljenosti uputila je Gospodinu žarku želju da potakne srce njezine mlađe sestre na isto predanje i isti poziv kojim je bilo ispunjeno njezino srce. Gospodin joj je uslišao molitvu i Katarina joj se pridružila. Klara joj se veoma obradovala. Bio je to znak da je na pravome putu. Odsada će za Katarinom dolaziti i druge djevojke.
Kao i Klarin, tako i Katarinin bijeg od kuće izazvao je veliku reakciju ukućana. Rođaci su se ponijeli još nasilnije i okrutnije negoli šesnaest dana ranije. Vođa reakcije bio je Klarin i Katarinin stric Monaldo, glava obitelji na kojemu je ležala odgovornost za djevojke koje su u dobi za udaju. Dvanaest naoružanih vitezova pokušalo je nagovoriti i silom odvratiti Katarinu od toga načina života, ne poštedjevši je niti udaraca. Uspjeli su je ugrabiti i odnijeti daleko niz brdo, dok je ona vikala i dozivala Klaru u pomoć. Klara je počela moliti i Katarinino je tijelo postalo tako teško da je vitezovi nisu mogli pomaknuti. Obuzet ubilačkim bijesom, stric ju je htio udariti rukom, ali mu je ruka ostala u zraku, udarena iznenadnom boli. Po završetku ove borbe za Krista, u kojoj je Katarina pobijedila, i nakon koje se rodbina vjerojatno pomirila s izborom Klare i Katarine, sv. Franjo je i Katarini, kao prethodno i Klari, odrezao kosu i dao joj ime Agneza, po rimskoj mučenici Agneza.
Agneza je neko vrijeme živjela u Svetome Damjanu, zajedno sa svojom sestrom Klarom. Godine 1219. (ili 1229.) Klara joj povjerava brigu oko formiranja sestara u Monticelliju kod Firence prema obliku života koji se živio u Svetome Damjanu. Ondje je Agneza postala opaticom. Njezin je samostan, zajedno s onim u Pragu, vjerno slijedio Klarine upute. Agneza je također za svoj samostan postigla Povlasticu siromaštva. God. 1253. vraća se u Sveti Damjan i prisustvuje preminuću svoje sestre Klare, za kojom će tri mjeseca kasnije i sama preminuti.
Kao prva Klarina učenica i sljedbenica, Agneza je zaštitnica novicijata klarisa.
Sv. Janja Praška (1206.-1282.)
Janja PraškaJedna je od najpoznatijih klarisa. Kći Otokara I. Desetak godina mlađa od sv. Klare, nikada je nije vidjela. Ali među ovim dvjema ženama, prostorno veoma udaljenima, razvilo se duboko prijateljstvo, duhovno srodstvo, ljubav i zalaganje za isti ideal i isti poziv te vjerno dopisivanje i suradnja. Sačuvana su nam samo četiri pisma koja je Klara pisala Janji. Ona su odraz Klarinog mističnog života i svjedočanstvo njezine ženstvenosti, ali i odraz Janjine duše srodne Klarinoj.
Nakon što je odbila više ženidbenih ponuda (posljednja je bila cara Fridrika II.), kraljevna Janja je zanosno prigrlila način života u siromaštvu, kakav je živjela Klara sa svojim sestrama u Asizu. Na Duhove 1234. ulazi u samostan koji je za nju i njezinu zajednicu sagradio njezin brat Vjenceslav I. i tu postaje opaticom. Klara joj je poslala iz Asiza nekoliko svojih sestara da se i u Prag presadi njezin Oblik života. U velikom praškom samostanu živjela se Povlastica siromaštva jednako vjerno kao i u malom asiškom samostanu. Janja je Klaru nadživjela trideset godina, boreći se do konca života za očuvanje prvobitnoga ideala. Svetom ju je proglasio papa Ivan Pavao II. 1989. g.
Ermentruda iz Brugesa (oko 1210.-1280.)
Ermentruda je bila djevojka podrijetlom iz Kölna; Bog ju je nadahnuo da mu se posveti i ostavi svoju domovinu. Otišla je s jednom svojom družicom. Stigle su u Bruges gdje su provodile, daleko od grada, samotnički život molitve i pokore. Nakon nekoga vremena, proširio se glas o njihovoj svetosti i počelo je pristizati mnoštvo; pridružile su im se mlade djevojke i ubrzo su oblikovale malu zajednicu. I druge su slijedile njihov primjer, posebice u Gandu i Ypresu.
Ermentruda nije znala koje bi pravilo prihvatila. Jedno je nadahnuće potaknu da uzme Način života Klare Asiške. U želji da upozna Klaru, poduzela je putovanje u Italiju. Prema nekima o je imalo biti malo prije 1250. godine. Ermentruda bi, prema tome, upoznala Klaru i time se objašnjava pismo i blagoslov koje joj je ova uputila.
Prema drugima, putovanje bi trebalo smjestiti u godinu 1253. U tom slučaju Ermentruda bi stigla u Asiz tek poslije Klarine smrti. Odatle je zatim otišla u Rim i postigla od pape, god. 1254., dozvolu da svoje malo žarište evanđeoskoga života uzdigne u samostan klarisa kao i ona u drugim gradovima. Samostan u Brugesu postaje središte širenja klarisa po cijeloj Flandriji.