• 1banner-naslovnica_slide.jpg
  • 2banner-naseogledalo_slide.jpg
  • 3banner_Gospa_slide.jpg
  • 4banner_ljubav.jpg
  • 5banner_blagoslovljen.jpg
  • 6banner-susretuasizu_slide.jpg
  • 7banner_kardinal_slide.jpg
  • 10banner-samost-unut_slide.jpg
  • 11banner_kakojedobro_slide.jpg
  • 12banner_slide_rad.jpg

Kvaternikova ulica 167, 10000 ZAGREB, HRVATSKA  Tel./fax: +385 1 37 36 524 • E-mail: samostan @ klarise-zg.hr

DEVETNICA SV. KLARI

Klara Ikona

~~~Gospa Fatimska~~~

Gospa Fatimskaj

DEVETNICA

Govor p. Pere Džida, franjevca konventualca na posljednjem ispraćaju s. M. Helene

Braćo i sestre!

 

U nedjelju, u večernjim satima, na blagdan sv. Ante, Gospodar života i smrti stavio je pred završnicu života s. Helene veliki STOP i pozvao svoju vjernu službenicu u elitno društvo izabranih što je i logičan epilog nakon njenog redovničkog života koji je bio neobičan po izuzetnoj dobroti i skromnosti.                                                                                                 

Netom rekoh: Na blagdan Sv. Ante. Naime njezin život od rođenja do blaženog završetka odvijao se pod okriljem i zagovorom ovoga sveca. Milosni život započela je u crkvi u Grabovici sv. Ante. Vjerujemo da je u istoj crkvi čula i poziv svog Zaručnika: Pođi za mnom! Svoj redovnički život provodila je na području župe sv. Ante. Trku života dovršila je na isti blagdan sv. Ante.                                                                                            

Svjetlo i izvor života dogodio se prije 77 godina na obroncima današnjeg Buškog blata. Prije 61 godinu (1960.) čuvši poziv Zaručnika koji ne izdaje, Zaručnik ne zaboravlja i vjeran ostaje, mudra tada u svijetu Kruna, svoj mladenački život prenosi iz patrijarhalne seoske obitelji u prostor samostanskih ćelija. Znala je Kruna, sada već s. Helena, da stalnu svoju slobodu može održati u prostorima samostanskih zidova i vjernom vršenju redovničkih pravila.                                                                                                                          

U nedjelju, u večernjim satima razrušiše se zidovi privremenog stana i otvara se veliki portal kroz kojega – vjerujemo – uđe u vječnost. Možemo li zamisliti taj veličanstveni susret Krune Ivančić po krštenju i s. Helene klarise, sa svima njezinim po krvi i tijelu, i sestrama klarisama s kojima je toliki život provela i opet skupa u vječnosti susrela. Tu nema više suza, boli, rastanka. Eto, to je naša vjera, eto, to je naša nada!

Znano nam je da je s. Helena dugo bolovala. Jest, bolovala, a žalila se nije. Nismo ni sami slutili da je došao njezin kraj dok smo prije koji dan okupljeni oko nje molili i svetim uljem pomazali. Imao sam tada nekakav osjećaj: Svećenik je na početku milosnog života nju opečatio svetim uljem, evo i pod konac opet svećenik nju pomazuje i opečaćuje svetim uljem – znakom Boga živoga. Opečaćena znakom Boga živoga na početku života, isti pečat - znak Boga živoga – kroz život nosila, i istim znakom pečata u vječnost prelazi.

Mada je bila bolesna, liječničku pomoć nije tražila, sve stoički podnosila, stoga mirne duše možemo reći da, stojeći čvrsto na nogama, vjeru je sačuvala, trku završila i za sve primila vijenac slave i to:

Bijeli za čednost i nevinost rascvjetale mladosti djevičanstva                                                                                                     Crveni za podnošenje svih životnih križeva koje je rado prihvaćala, nosila, podnosila i iznosila.

                                                                                    

Hvala!

S. Helena, hvala za tolike molitve izrečene danju i noću za ovaj grad, njegove stanovnike, narod i domovinu! 

                                                                                               

Vapaj i molitva  

S. Helena, neka se Vaše molitve – žarko molimo – i u vječnosti nastave jer su nam i danas i te kako potrebne.

Kratka biografija s. M. Helene Ivančić

S. Marija Helena (Kruna Ivančić) rođena je 10. svibnja 1945. u Grabovici (Tomislavgrad), u župi sv. Antuna u mostarskoj biskupiji, od oca Filipa i Anice rođ. Crnković, kao peto dijete od dvanaestero rođenih. Od desete godine brinula se za mlađu braću i sestre, dok bi majka išla zarađivati za obitelj. Otac je umro mlad. Kad je čula da joj je prijateljica otišla u samostan i ona je od tada stalno govorila kako bi željela ići u samostan.
         Ušla je u samostan 29. studenog 1960. u Samobor.

Oblačenje je imala 21. studenog 1961.

         Prve zavjete 21. svibnja 1963., a Svečano zavjetovanje 24. svibnja 1968.g.

        Majka Štefana dala je Kruni ime s. M. Helena zbog njezina jako tihog glasa, jer je bl. Helena bila kroz neko vrijeme nijema. Naša s. Helena bila je doista među nama tihi glas, zbog patnje što joj ga je donosila njezina bolest, ali vjerujemo i zbog njezina opredjeljenja.

      S. Helenu pamtimo kao vrlo toplu, osjećajnu sestru koja je primjećivala ljude oko sebe i zauzimala se ako je komu bilo što potrebno.

      Bila je uslužna i rado je pomagala i osobito je imala osjećaja i razumijevanja za najmlađe sestre. Bila je vrsna krojačica. Šivala je brzo i precizno. S velikom ljubavlju i zauzetošću šivala je habite za nove sestre kojima je rado ispunjavala njihove male želje. Bila je brza i odgovorna i nikada nije trebalo dugo čekati da obavi neki popravak za sestre.

      Izrađivala je i misno ruho, osobito je šivala svećeničke i dječje albe, oltarnike i ostalo misno ruho.

Dugi niz godina plela je pasce za sestre i za braću franjevce koji su osobito za redovničko oblačenje rado naručivali pasce za novake.

      Bila je veoma vedra, nasmijana, spontana. Voljela je sestrinsko druženje, rekreaciju sestara. Mlađe sestre su je veoma voljele.

      Voljela je sličicu sa natpisom: šuti, trpi, moli – i to je ukratko bio program njezina života.

      Bila je vjerna u malom. Redovnica „starog kova“, točna i vjerna dnevnom redu.

      Ustrajna i vjerna u molitvi časoslova te smo je često nalazili u osobnoj molitvi u koru. Vjerujemo da je svoj život i osobne poteškoće zajedno s kušnjama povjeravala i rješavala u molitvi s Gospodinom.

      Imala je jednostavnu duhovnost i djetinje pouzdanje u Gospodina. Bila je pobožna Majci Božjoj i voljela se utjecati u zagovor sv. Antunu Padovanskom.

      I stoga vjerujemo da nije slučajan ni dan preminuća naše s. M. Helene (13.lipanj), jer je blažena Helena Enselmini, njezina zaštitnica, bila duhovna kći sv. Antuna Padovanskoga.

      Samozatajno i tiho nosila je svoje bolesti, tako da nam je njezin odlazak Gospodinu došao iznenada.

      Božja providnost vodila je njezin život i kada je došao njezin čas bila je spremna. Ostavila nas je neočekivano, ali ostaje u našim srcima, mislima i sjećanjima.

      Veliko hvala s. Heleni za ono što je bila i za sve što nam je učinila i darovala, nadasve za njene molitve i žrtve.

      Bogu hvala za dar njenog života i za njezinu prisutnost u našim životima.

      Počivala u miru Božjem!

Bdijete i molite

 

"Bdijte i molite da ne padnete u napast“ (Mt 26,41).  

 

   bog-sotonaLjudski život, ovakav kakav jest, nije nešto završeno, savršeno, gotovo i konačno. On ima sve oznake usavršavanja, ispitivanja, odlučivanja, polaganja ispita. Za nas se otimaju dobro i zlo. „Čovjekovo je srce ring u kojemu se za prevlast bore anđeo i đavao“ (Dostojevski). Život je smrtnika pun zamki. Prate ga zasjedničke sile. Nude mu se prividi.                                                                    

   Čovjek je odgovoran za svoja djela. Čovjek se sam odlučuje za svoje djelovanje, on sam može prosuditi svoje djelovanje u odnosu prema dobru.

NAPASNIK

   Đavao, „ubojica ljudi i lažac od početka“ (Iv 8,44), krivotvoritelj je istine i otac laži. Svojim spletkama i zavođenjima odvodi na krivi put i krivotvoreni život. On je upropastitelj, zatornik, najveći falsifikator i kamuflator kroz cijelu povijest. Da bi zaveo, rado se „pretvara u anđela svjetla“ (2 Kor 11,14). Ljudima nudi zemaljsko kao vječno. Odvodi s puta koji vodi u život. On je poistovjećen s neprijateljem koji sije kukolj u gospodarevu polju (Mt 13,39), ili iz srca ljudi otima sjeme Božje riječi, „iz straha da ne uzvjeruju i da se ne spase“ (Mk 4,15).

   Često je tajanstven, ne pokazuje svoje pravo lice, ne napada otvoreno. Poznaje tržište, sposoban i lukav trgovac. „Naravno da nam ne pristupa sa svojom ponudom na tako otvoren način: njegove ponude dolaze umotane u svakovrsne zavodljivosti i valjane razloge“ (R.A. Knox, Pastoralne propovijedi).

   Napasnik smišlja napasti koristeći se ljudskim potrebama i slabostima ljudske naravi. Čak se pokazuje i kao majstor Biblije. Navodi je istrgnuto, vješto, samo da zavede. "Đavao može navoditi Pismo za svoje ciljeve" (Shakespeare). Nudi kruh, krov, čast i vlast. Cilj njegova truda je da se ne ostvaruje Božje nego njegovo kraljevstvo. Obećava više od onoga što može dati, „I vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo“ (Post 3,5). Posljedice su poznate: „Istjera, dakle, čovjeka i nastani ga istočno od vrta edenskog, pa postavi kerubine i plameni mač koji se svjetlucao – da straže nad stazom koja vodi k stablu života“ (Post 3,24). Sreća je vrlo daleko od njegovih ruku. Svaka njegova ponuda uvijek je bijedna prijevara. Čovjek postaje žrtva velike životne iluzije da će živjeti u vrtu naslada i sretna života. „U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti“ (Post 3, 19).

Kad zlo postigne cilj, ostavlja čovjeka sama u drami i besmislu.

 

NAPAST

 

Napast je poziv na grijeh, bezakonje, nevjernost, na smrt. Nasrnuti na nekoga, oboriti, uništiti…

Kušnja je usmjerena prema životu. Provjera, ispit, sposobnost, vjernost

   Na putu duhovnog života prate nas kušnje, napasti. Napašću zovemo negativne utjecaje i poticaje svijeta i sotone. Napast je izazov da se učini zlo.

   Napast je jasno prikazana na prvim stranicama Biblije (Post 3,1-6). Na nesreću Eva, napastovana od Zloga, pristala je na razgovor i time već popustila. Bio je to nerazborit razgovor. Nema razgovora, nema popuštanja. Od tada ljudska je narav ranjena – izvorni ili istočni grijeh.

   Ući u napast znači, dakle, izložiti se opasnosti da počnemo popuštati, čak da popustimo potpuno. Prihvaćanjem napasti, grijeh i zlo počinju nam se sviđati te zbog naše urođene slabosti postanemo žrtva. Zmija je omotala žrtvu i sikće: anđele, kako si se promijenio.

   Poslije istočnoga grijeha čovjekovo je spasenje ugroženo brojnim napastima i duhovnim pogibeljima. Isto tako i nadnaravni život. Osim zla koje stalno nosimo u sebi, prijete nam i vanjske napasti, koje nas odvlače od Boga a privlače stvorovima. Napast podjaruje grešne želje, raspaljuje požude, očarava maštu užicima ili korišću, sugerira krive zaključke i potiče volju na zla djela.

Opširnije...

 PODRŽITE NAS

Želite li donirati za izgradnju i obnovu našeg samostana stradalog u potresu, za obnovu crkve i za potrebe samostana, možete to učiniti skeniranjem

QR koda.

QR-kod-donacije

OBNOVA SAMOSTANA

KUA-ruenje

laudatoTV banner

ZAŠTITNICA TELEVIZIJE

zatitnica televizije

~~ KLARINA BAŠTINA~~

Klarina bastina

Pisma Generalnih ministara

~FRANJEVAČKI IZVORI~

Franjevaki izvori

PJESMA FRANJO I KLARA

franjo klara

~~ HVALA REDOVNIKA~~

RBA

bg

logo GP




Klarise Zagreb® ::: Design by Schima Web Studio