Meditacija o sv. Klari, zaštitnici TV

     Nikada nisam bila u Asizu... Nisam vidjela Porcijunkulu, Baziliku sv. Franje, Baziliku sv. Klare, tolika sveta mjesta, draga franjevačkoj duši, a napose - Sveti Damjan... Nikada nisu moji koraci odjekivali malim prostorima tvoga samostana, Klaro... Klaro di Favarone di Offreduccio... No moja čežnja da te upoznam tako je velika... možda je baš zato i tako velika, te vjerujem da je i ona dar Duha Svetoga... I gotovo sam uvjerena, oprostit ćeš mi Klaro na toj samouvjerenosti, da te nitko ne voli tako jako i posebno kao ja. To uostalom smije misliti svaka klarisa. Zar ne?
      Promatram drevne slike poznatih majstora koji su te pokušali, svaki na svoj način, prikazati. Svaki detalj ima svoje značenje i poruku i krije niz isprepletenosti u sebi. No ja želim jednu jasnu i čistu sliku o tebi. Jer mislim da će tada i moja slika o Kristu biti jasnija i čišća. Lišena... Slika kakvu je Franjo volio.
      I gle - događa se malo čudo, pomalo nalik onom koje si ti doživjela one davne Badnje večeri, 24. prosinca 1253. godine. Živo sam se prenijela u Sveti Damjan. Dotičem one gole grube zidove spavaonice... grube stolove blagovaonice... hodam klaustrom... zaustavljam se u tvom malom koru... Sve su to mjesta gdje si ti sa svojim sestrama svjedočila ljubav u svakodnevnim susretima... u radu... molitvi... u šutnji... u riječi... svakoj kretnji... Pokušavam si zamisliti kako je to bilo prije 800 godina. Naviru mi tvoje riječi iz tvojih pisama, oporuke, pravila i blagoslova... Sve je nastalo tu, u toj materijalnoj grubosti i oporosti života, a tako prožetoj Duhom, oduhovljenoj. Klaro, tvoj Sv. Damjan svjedočanstvo je uskrsnuća, tvoj grubi habit i bose noge svjedoče o ljepoti i bogatstvu onostranog života...

      Kažeš mi: Izuj svoju obuću, na svetom si tlu. Da, ovdje je Bog tako opipljiv... Ništa manje negoli u gorućem grmu.
      Kao što mi je teško vratiti se i uživjeti u tvoje vrijeme, tako mi je teško tebe, Klaro, smjestiti u ovo naše vrijeme. Povlasticom siromaštva, papa Grgur IX. izdigao te iznad tvoga vremena, iznad (i izvan) običaja tvoga vremena sa svim njegovim zarobljenostima. Njegov nasljednik u XX. st., Pio XII. učinio je to isto - proglasivši te nebeskom zaštitnicom televizije - izdigao te iznad svakoga vremena. Razlika između tvoga i našega stoljeća nestaje kada se uklope u povijest spasenja.
      No ipak, pitam se, kakve veze imaš ti, Siromašna gospođa iz Asiza, madonna Chiara, u kostrijeti i nepokretna u bolesničkoj postelji, sa svim onim estradnim zvijezdama koje nam televizija nameće za uzor? Kakve veze imaju tvoje odrezane zlatne pletenice i odbačene i rasprodane haljine i nakit s onim glamurom i kremom društva u koje nas uvlače filmovi i ostali televizijski sadržaji? Kakve veze ima tvoje polagano pisanje trstikom na pergameni s ovim današnjim nezamislivo brzim protokom i širenjem informacija? Kakve veze ima tvoja šutnja i tišina s onom zaglušujućom dvadesetčetirisatnom bukom kojom televizija ispunja naše stanove i prostore naših duša? I, napokon, kakve veze ima tvoja teovizija - bogozrenje - sa svim onim slikama koje nasilno prodiru u nas?
      Kristov namjesnik nije pogriješio. Ti si svojim trpljenjem, u bolesničkoj sobi, u samoći one Badnje noći, već otkupljivala sve zlo koje ovaj medij širi i time osvaja svijet... duše... I poučila si nas: treba znati birati. Birati program... birati sadržaj... Ti si izabrala zajedništvo s braćom u Bazilici sv. Franje. I doživjela si ljepotu njihove molitve i proslave Božića. Stvar je, dakle, uvijek u našim rukama: trebamo znati odabirati, razabirati, biti mudri, razboriti. Sve sami darovi Duha. U svojim pismima često govoriš: „Motri... gleda... promatraj... u želji da nasljeduješ njega - Krista!“ Ono što se uporno gleda i sluša, počinje osvajati naš život i mijenjati ga. Uistinu si prava zaštitnica televizije! Papa je pogodio!
      Televizija znači: gledati na daljinu. Ti si uvijek gledala na daljinu. Kad se samo sjetim tvoje čežnje za susretima s Franjom i braćom, Janjom Praškom... Tu udaljenost između tebe i njih, udaljenost na koju te vezala klauzura, ispunjao je Duh Gospodnji i njegovo sveto djelovanje. Zato si uspjela. Zato su svi hrlili prigrliti (i gledati) tvoj teovizijski program. Nasljedovanje Isusa siromašnoga i poniznoga bila je tvoja omiljena emisija. Križ u tvojoj ruci - antena koja te spajala sa sve četiri strane svijeta,i s Božjim svijetom.
      I zato ti se divim, Klaro, jer si nadvremenska. Jer te je Božja ljubav preobrazila i pobožanstvenila. Ti si svjedokinja uskrsnuća. Siromašna gospođo iz Asiza, iz malog samostana Sv. Damjana, obučena u grubi sivi habit, opasana kordom i bosonoga, sjajnoga lica i vedra pogleda... tvoj lik govori da si sretna, jer si sate i sate provodila u teoviziji, pred Gospodinom.
Zato te molim sada, nauči nas jasnoći: da vidimo sve ono što nam želiš pokazati u svojim programima koje emitira Duh Sveti; da podijeliš s nama svu svjetlost koja prebiva u tebi - u tvom imenu, u tvom licu koje je sjalo i u trenutcima kušnje i tame.
      Nauči nas jasnoći koju donosi samo odcjepljenje i nenavezanost. Nauči nas onoj ljestvici vrjednota koju si ti promatrala u svom zrcalu.
     I, Klaro, sjeti se nas u svojoj bogoviziji i moli za nas. Amen.

s. M. Tarzicija

• < Prethodno
• Slijedeće >