• 1banner-naslovnica_slide.jpg
  • 2banner-redsvklare_slide.jpg
  • 3banner-svklaraasiska_slide.jpg
  • 4banner-svfranjoasiski_slide.jpg
  • 5banner-naseogledalo_slide.jpg
  • 6banner-susretuasizu_slide.jpg
  • 7banner-ermentruda_slide.jpg
  • 8banner-samost-unut_slide.jpg
  • 9banner-samost-vani_slide.jpg
  • 10banner-udovi_slide.jpg

Kvaternikova ulica 167, 10000 ZAGREB, HRVATSKA  Tel./fax: +385 1 37 36 524 • E-mail: samostan @ klarise-zg.hr

~~~Gospa Fatimska~~~

Gospa Fatimskaj

DEVETNICA

Proces kanonizacije

Poznavali smo gospođu Klaru iz Asiza

 

Donosimo najvažnija svjedočanstva o svetoj Klari koja su iznijeli svjedoci za vrijeme Postupka za njezino proglašenje svetom, od 24. do 29. studenoga 1253. g. kao i pisac Legende svete djevice Klare Asiške, brat Toma Čelanski. Ovo nije cjeloviti tekst Postupka nego samo izvadci.


KLARINA MLADOST

 

Petar di Damiano iz Asiza: „Kuća moga oca bila je tik uz onu u kojoj je živjela Klara sa cijelom svojom rodbinom, i naše su se obitelji dobro poznavale. Klarin otac, gospodin Favarone, bio je plemić, velikaš i utjecajan u gradu. I gospođa Klara bile je plemkinja, plemenita roda i čestita vladanja. Njezina je obitelj brojila sedam vitezova, svi plemići i moćnici."

Brat Toma Čelanski: „Njezina majka zvala se Hortulana (Vrtlarica). Ona, koja je u vrtu Crkve imala poroditi plodonosnu biljku, i sama je obilovala nemalo dobrim plodovima. Posvećivala se činima pobožnosti i djelima milosrđa. S hodočasnicima je čak išla preko mora i prošla mjesta koja je Bogočovjek posvetio svojim svetim stopama. Drugi puta je hodočastila k Svetome Mihaelu Arkanđelu da se ondje pomoli, i s još većom pobožnosti pohodila je grobove apostola u Rimu."

Sestra Cecilija: „Čula sam od njezine majke slijedeće: dok je nosila Klaru pod srcem, stala je jednog dana pred raspelo, moleći Gospodina da joj pomogne u opasnosti porođaja. Tada je začula glas koji joj je rekao da će roditi veliko svjetlo koje će čudesno obasjati svijet."

Ivan de Ventura iz Asiza: „Način života u njezinoj obitelji bio je jedan od najbogatijih u gradu. Iako se u njezinoj kući bogato živjelo, Klara bi sakrivala jela koja su joj bila posluživana, i kasnije ih slala siromasima. Budući da sam živio u njezinoj kući, gdje je ona živjela kao mlada djevojka, to sam sve vidio: bio sam čuvar u kući njezina oca."

Gospodin Ranieri di Bernardo iz Asiza: „Poznavao sam gospođu Klaru još od njezine mladosti jer je moja supruga bila njezina rođakinja; također sam često dolazio u njezinu kuću. Budući da je bila lijepe vanjštine, počeli su joj tražiti muža."

Petar di Damiano iz Asiza: „Ja sam vidio kako su je otac, majka i rođaci htjeli udati u skladu s njezinim plemićkim položajem za bogata i utjecajna čovjeka."

Brat Toma Čelanski: „Ali ona se pretvarala da će kasnije sklopiti zemaljski brak; dotle je Gospodinu posvetila svoje djevičanstvo."

Gospodin Ranieri di Bernardo iz Asiza: „ I ja sam je više puta molio da pristane na udaju, ali me ona nije htjela slušati nego mi je govorila o odricanju od svijeta."

Petar di Damiano iz Asiza: „Kako smo bili susjedi, dobro sam znao da joj nitko ne bi mogao okrenuti srce prema svjetovnim stvarima."

Vitez Hugolin di Petro Girardone iz Asiza: „ Međutim, prema svima je bila dobrostiva i ljubazna."

Brat Toma Čelanski: „Svi su je susjedi na sva usta hvalili, a među pukom se od usta do usta šaputalo o njezinoj dobroti. Ona uopće nije o tome ništa znala."

Gospođa Bona di Guelfuccio iz Asiza: „ Da, bila je vrlo mila. Zajedno smo živjele u kući njezina oca. U vrijeme kada je ušla u redovništvo, bila je mlada djevojka od otprilike 18 godina i velike duhovne zrelosti. Živjela je skrovito. Htjela je žarko služiti Bogu i njemu se svidjeti. Eto zašto sam je često pratila kako bi razgovarala sa sv. Franjom. A išle smo potajno, da nas ne bi vidjela rodbina. Brat Franjo i brat Filip govorili su joj neka se sva preda Isusu Kristu. Ona ih je rado slušala i prihvaćala njihove savjete."

Opatica Benedikta di Favarone iz Asiza: „Klara je nazivala Franju svojim vođom i često nam je ponavljala: Sin Božji postao je naš Put koji nam je naš preblaženi Otac Franjo, istinski zaljubljenik u Njega i Njegov nasljedovatelj, riječju i primjerom pokazao i o njemu nas poučio."

 

CVJETNICA 1212.

 

Brat Toma Čelanski: „Klara je na Cvjetnicu savršeno blistala blagdanskim sjajem kojim je natkrilila sjaj ostalih gospođa. S ostalima ušla u crkvu gdje se dogodilo nešto izvanredno: dok su ostali pristupali da prime blagoslovljenu palminu granu, Klara je ostala nepomična na svome mjestu. Tada je biskup Gvido sišao niza stube, došao sve do nje i u ruku joj predao palmu. Sljedeće noći ostvarila je toliko željeni bijeg."

Sestra Kristina: „Iz očinske kuće otišla je na čudesan način: bojeći se da bi joj spriječili izlaz, nije htjela izići na uobičajena vrata, nego je išla na jedna druga vrata kuće. Kako ih nitko ne bi mogao otvoriti, bila su pritisnuta teškim drvenim gredama i kamenim stupom, što bi jedva moglo pomaknuti nekoliko ljudi. A ona ih je sama uz pomoć Isusa Krista uklonila i otvorila. Sljedećeg jutra, svi koji su vidjeli otvorena ta vrata vrlo su se čudili kako je jedna djevojka mogla to učiniti."

Brat Toma Čelanski: „Kad je, dakle, ostavila kuću, grad i rodbinu, pohitjela je k Svetoj Mariji Porcijunkulskoj. Ondje su braća čuvala svetu stražu s upaljenim svjetiljkama i čekala djevicu Klaru."

Sestra Beatrica: „Sveti Franjo joj je odrezao kosu pred oltarom Presvete Djevice i odveo je u opatiju Sv. Pavla. Ja sam najmlađa Klarina sestra, pa sam u više navrata čula kako se pripovijeda kako su je naši rođaci pokušali silom vratiti natrag; no Klara se tada uhvatila za oltarnik i otkrila svoju ošišanu glavu, znak da je posvećena Bogu. Nipošto se nije dala odvući niti poći s njima kući."

Brat Toma Čelanski: „Klara je također imala jednu mlađu sestru, Janju. Ova se šesnaest dana nakon Klarina bijega požurila k sestri da joj povjeri kako i ona želi potpuno služiti Gospodinu. Ponovno se digla nova navala rođaka. Kad su doznali da je Janja otišla Klari, sljedećeg je dana onamo dohrlilo dvanaest muževa; bili su bijesni ali su hinili miroljubivi posjet. Jedan je vitez okrutna srca na nju i, ne štedeći je udaraca pesnicom i nogama, pokušao ju je odvući za kosu, dok su je drugi gurali i podigli na svoje ruke... Klara se sa suzama prostrla na molitvu da svojoj sestri isprosi postojanost... I Božja se moć pokazala moćnijom od ljudskog nasilja: Janjino je tijelo postalo tako teško da se zabilo u zemlju. Uza sve svoje snage, nisu je mogli podići. Dotrčali su s polja i vinograda ljudi da im pomognu, ali uzalud. Gospodin Monaldo, njezin stric, zahvaćen tolikim bijesom, htio joj je zadati smrtni udarac pesnicom, ali mu je ruku, koju je podigao, najednom spopala strahovita bol. Uto stiže Klara i zamoli rođake da odustanu od toga sukoba a polumrtvu Janju neka prepuste njezinoj brizi. Kad su se oni udaljili s gorčinom u duši zbog neobavljena posla, Janja je veselo ustala i sva radosna predala se zauvijek božanskoj službi."

Sestra Beatrica: „Onda ih je sveti Franjo, u pratnji brata Filipa Dugog i brata Bernarda Kvintavalskog, odveo u samostan Svetoga Anđela u Panzu, samo na kratko, a onda u Sveti Damjan gdje je Gospodin dao Klari mnogo sestara pod njeno vodstvo."

 

NOVO PROLJEĆE

 

Brat Toma Čelanski: „U kratkom se vremenu po obližnjim pokrajinama proširio glas o svetosti djevice Klare te su odasvud hrlile žene za miomirisom njezinih pomasti. Djevice su hitjele za njezinim primjerom sačuvati se takvima za Krista; udate su nastojale živjeti čistije; plemkinje i odličnice, prezrevši prostrane dvorove, sagradile su si tijesne samostane, držeći, k tomu, velikom čašću živjeti u pepelu i kostrijeti za Krista. Glas o njezinim krepostima napunjao je odaje odličnih gospođa, dotakao se palača kneginja i prodro u unutarnje sobe samih kraljicâ. Vrh plemstva prignuo se da slijedi njezine stope, i svetom poniznošću izrodio se od ponosne krvi svojega roda. Neke, dostojne braka s knezovima i kraljevima, potaknute viješću o Klari činile su tvrdu pokoru, a one koje su već bile udate za mogućnike nasljedovale su Klaru na svoj način."

Sestra Janja Praška: „Klara mi je pisala: „Veoma se radujem i kličem u Gospodinu stoga što ste Vi, premda ste više od drugih mogli uživati svjetovni sjaj, časti i ugled, imajući se s veličanstvenom slavom vjenčati za slavnoga Cara, kako bi Vašem i njegovom Veličanstvu i dolikovalo, sve to odbacili... Utvrdite se u svetoj službi siromašnoga Raspetoga koju ste započeli sa žarkom željom... O kako je doista silan i hvalevrijedan ovaj svečani ugovor o zamjeni dobara: napustiti vremenita dobra radi stjecanja vječnih, steći nebeska dobra mjesto zemaljskih, zadobiti stostruko za jedno i još k tomu zaposjesti blaženi vječni život."

 

SESTRA MEĐU SESTRAMA

 

Opatica Benedikta: „Klara nas je učila da opatica 'mora biti sluškinja svih sestara'".

Sestra Filipa: „Klara se uistinu smatrala najmanjom od svih nas: posluživala nas je, donosila nam vodu za ruke i prala noge sestrama koje bi se vratile iz prošnje."

Sestra Benvenuta: „Bila je blaga, ljubazna, suosjećala je s bolesnima i sve vrijeme, dok se nije i sama razboljela, na razne ih je načine posluživala. Klara bi ih blagoslovila načinivši nad njima znak križa i mnoge bi ozdravljale. U zimskim noćima nas je, u brizi da nam ne bude hladno, pokrivala."

Opatica Benedikta: „Naš život u samostanu ne štiti nas od tjelesnih i moralnih teškoća i trpljenja. Tako Klara traži neka 'opatica tješi žalosne i bude posljednje utočište utočište nevoljnima, da ne bi u njima, slabima, prevladala bolest očajanja'".

Sestra Janja: „Klara nikad nije izgledala uznemirena. Ako bi opazila da neku sestru muči napast ili kušnja, pozvala bi je diskretno k sebi i tješila je."

Opatica Benedikta: „Klara nam je ostavila zapovijed: »ljubite jedna drugu Kristovom ljubavlju i tu ljubav koju imate u svom srcu pokažite izvana djelima; tako će sestre, potaknute tim primjerom, uvijek rasti u ljubavi prema Bogu i u međusobnoj ljubavi.«

Sestra Cecilija: „S nama je bila uvijek radosna i puna zanosa u svom žarkom služenju Bogu. Privlačila nas je svojim primjerom i poučavala s velikom dobrohotnošću i blagošću; ali se također brinula i za nađe potrebe."

 

SJAJ KLARINA LICA

 

Sestra Benvenuta: „U ponoć nas je znakovima budila na pohvale Božje. Palila bi svjetiljke u crkvi i često bi sama zvonila za Matutin. A one sestre koje se ne bi ustale na zvono, pozivala bi znakovima."

Sestra Pacifika: „Bila je postojana i gorljiva u molitvi; ostajala bi dugo i ponizno prostrta na zemlji. A kad bi se vratila s molitve, govorila nam je o Bogu iz obilja svoga srca. Mi smo bile tako radosne, kao da je došla s neba."

Sestra Amata: „Njezino je lice tada sjalo više nego obično."

Sestra Janja: „Navečer, nakon Povečerja, dugo bi ostajala uronjena u molitvu. Naročito je usrdno molila o Šestom času, u podne, jer je u taj sat, govorila je, naš Gospodin bio raspet."

Sestra Janja Praška: „Poučavala me je molitvi prolazeći sa mnom svoje iskustvo. Pisala mi je: »Gledaj siromaštvo Djeteta položenog u jasle i povijenog u povoje, On, Kralj anđela, Gospodar neba i zemlje, položen je u jasle! Promatraj poniznost, beskrajne napore i muke što ih je podnio radi otkupljenja ljudi; promatraj ljubav kojom je htio trpjeti na križu. Motri ga, gledaj, promatraj i poželi Ga nasljedovati.«

Sestra Angeluccia: „Kad bi slala sestre u prošnju, poticala bi ih da hvale Boga kad god vide lijepo procvalo i prolistalo drveće; i htjela je da tako čine i kad vide ljude i ostala stvorenja, kako bi Bog bio slavljen od svih i u svemu."

Brat Toma Čelanski: „Klari je bilo na srcu da se njezinim sestrama naviješta riječ Božja. Za nju je bila prava sreća slušati propovijed i velika radost kad se spominjao Isus. Jednom je gospodin papa Grgur IX. zabranio svoj Manjoj braći da bez posebne njegove dozvole ne smiju ulaziti u samostane Siromašnih gospođa. Žalosna što će njezine sestre imati rjeđe priliku hraniti se riječju Božjom, uzviknula je: »Pa dobro, neka nam ubuduće digne svu braću, kad nas je lišio onih koji su nam pribavljali kruh Života!« I smjesta je poslala natrag svu braću, odbivši i braću milostinjare koji su im pribavljali materijalni kruh, kad nije više imala milostinjare duhovnoga kruha. Na tu vijest papa je ublažio svoju zabranu."

 

NE BOJIMO SE NIKAKVA NAPORA NI SIROMAŠTVA NITI OSKUDICE

 

Brat Toma Čelanski: „Klara je htjela da njezine sestre naizmjence mole i obavljaju ručni posao."

Opatica Benedikta: „Klara tvrdi u svom Pravilu da je »raditi milost, Božji dar, jer nerad je neprijatelj duhovnog života«; također nam je preporučila da iza Trećeg časa radimo posao koristan cijeloj zajednici. Ona sama nipošto nije htjela biti besposlena. Kad je bila teško bolesna, zatražila je da je pridignu u krevetu i podupru jastucima, kako bi mogla presti finu tkaninu od koje je izrađivala korporale. Onda bi ih stavljala u svilene i grimizne kućice, dala da ih biskup blagoslovi i onda ih slala različitim crkvama."

Sestra Franciska: „Ja sam nabrojila pedeset takvih korporala koje je izradila."

Sestra Pacifika: „Kad bi nam sveta Majka htjela narediti da nešto uradimo, činila bi to s velikim poštovanjem i poniznošću. Radije bi sama voljela to uraditi nego drugima naređivati. Nadasve je voljela siromaštvo, tako da je nitko nije mogao natjerati da primi nešto u posjed."

Sestra Benvenuta: „Klara je bila zadovoljna jednim jedinim grubim vunenim habitom i ogrtačem. A kad bi ponekad vidjela neku sestru s habitom lošijim od svoga, uzela bi ga sebi a sestri dala svoj bolji."

 

PEDESET DOBRIH I VELIKIH ZALOGAJA

 

Sestra Cecilija: „Jednog dana se dogodilo da smo imale samo pola kruha, jer je druga polovica bila poslana braći koja su stanovala pored samostana. Tada mi je Majka zapovjedila da od te polovice kruha narežem pedeset kriški i odnesem sestrama na stol. Odgovorih: 'Da se od ovoga kruha izreže pedeset kriški, potrebno je Gospodinovo čudo s pet kruhova i dvije ribe'. Ali ona odvrati: 'Idi samo i učini kako sam ti rekla'. Tada je Gospodin umnožio onaj kruh da sam od njega izrezala pedeset dobrih i velikih kriški."

 

PAPA SE OD SRCA NASMIJAO

 

Brat Toma Čelanski: „Ne želeći za svoj Red nikakva dobra osim siromaštva, Klara je zatražila od pape Inocenta III. povlasticu da živi siromašno. Papa joj je čestitao na tolikoj gorljivosti, ali je napomenuo kako je to nešto originalno, jer da sličnu povlasticu nikad nitko nije zatražio od Rima. Od srca se nasmijao tome i vlastitom rukom sastavio tekst zamoljene povlastice: »...Dopuštamo vam da ni od koga ne možete biti prisiljene primati posjede...«

Sestra Pacifika: „ Nekoliko godina kasnije vidjela sam i čula kako joj je papa Grgur nudio velike darove i htio da primi dobra za svoj samostan. Ali Klara nije htjela na to pristati."

Brat Toma Čelanski: „Papa joj je odgovorio: 'Ako vam je vaš zavjet siromaštva jedina zapreka, mogu vas razriješiti od njega'. A Klara je odgovorila: 'Sveti Oče, ne želim nikad biti oslobođena nasljedovanja Krista!'"

Sestra Janja Praška: „U svojim pismima Klara je bila uporna: 'Zagrli siromašnoga Krista kao siromašna djevica...'"

 

AH, TE ŽENE!

 

Sestra Pacifika: „Jednom se dogodilo da nam je ponestalo ulja. Klara je pozvala brata Bentivenga koji je za nas prikupljao milostinju i zamolila ga da nam isprosi ulja. On je zatražio da mu se pripravi posuda. Klara je uzela posudu i oprala je. Vidjela sam kako ju je stavila na zidić pored kućnog ulaza da je brat uzme. Posuda je bila na zidu kratko vrijeme. Kad je došao brat da je uzme, našao ju je punom ulja. Čula sam kako je Klara rekla da ona ne zna tko i kako ju je napunio, a i brat Bentivenga rekao je to isto."

Brat Toma Čelanski: „Malo je promrmljao rekavši: „Ove su me žene dozvale da se sa mnom našale, jer, evo, na, posuda je puna!'"

Sestra Janja Praška: „Upravo kako mi je Klara napisala: 'Njegova je moć jača, darežljivost veća'."

 

TO ME JE DUBOKO GANULO

 

Sestra Filipa: „Poznavala sam Klaru od svoga djetinjstva; a ušla sam u Red jer mi je ona predočila kako je Gospodin naš Isus Krist trpio i umro na križu radi spasenja ljudskog roda. To me je duboko ganulo te sam odlučila skupa s njome dijeliti život."

Sestra Janja Praška: „Ona me je također poučila ovim riječima: 'Svim srcem ljubi Onoga koji je svega sebe predao iz ljubavi prema tebi'."

Sestra Pacifika: „Mnoge je noći bdjela i puno postila, tako da smo bile zabrinute zbog nje i plakale. Od toga se razboljela. Sveti Franjo i biskup su joj zapovjedili da joj ne smije proći jedan dan bez hrane."

Sestra Benvenuta: „Međutim, bila je vrlo milosrdna prema onima koje nisu mogle podnositi tolike strogosti i rado ih je tješila."

Sestra Janja Praška: „O da, prema drugima je imala više obzira. Pisala mi je: 'Naše tijelo nije od kamena niti od mjedi. Molim te da se mudro i razborito povučeš od nerazborite i nemoguće strogosti u odricanju o čemu sam doznala da si ga poduzela. I molim te da živa slaviš Gospodina'."

Sestra Kristina: „Na poseban je način plamtjela ljubavlju i vrlo ju je žalostilo kad bi čula nešto što se Bogu ne sviđa."

Vitez Hugolin di Petro Girardone iz Asiza: „I ja znam nešto o tome. Ja sam otpustio svoju suprugu Guidutiju, poslavši je natrag njenim roditeljima. Ostao sam rastavljen s njom više od 22 godine i nitko me nije mogao nagovoriti da je dovedem natrag. Napokon, jednoga dana, poručila mi je gospođa Klara da smjesta moram uzeti ženu natrag k sebi. Ona će mi roditi sina koji će mi donijeti mnogo radosti i utjehe. Ta me poruka ražalostila. Ali nakon nekoliko dana osjetio sam toliku čežnju za Guidutijom, da sam je doveo natrag k sebi. Dobili smo sina koji nam je bio sva radost."

 

VELIKI STRAH

 

Sestra Benvenuta: „Kad je grad Asiz bio u ratu, veći broj Saracena popeo se na zid i skočio u klaustar Svetoga Damjana. Klara, koja je tada bila teško bolesna, uspravila se na svom krevetu i dala nas sve pozvati te nas je sokolila neka se ne bojimo."

Sestra Filipa: „Mi smo sve bile vrlo prestrašene, ali Klara nam je rekla: 'Ništa se ne bojte jer je Bog s nama. Neprijatelji nam neće ništa moći naškoditi. Pouzdajte se u našega Gospodina Isusa Krista'."

Sestra Franciska: „Htjela je da je odnesemo do vrata blagovaonice i dala je da se ispred nje nosi kutijica s Presvetim sakramentom Tijela Gospodina Isusa Krista. Kad se prostrla po zemlji na molitvu, molila je u suzama. Između ostaloga je rekla: 'Gospodine, ti sam zaštiti svoje službenice jer ih ja ne mogu više štititi.' To sam dobro čula jer sam je pridržavala. Onda je Klara molila za grad. Napokon se okrenula i rekla: 'Ne bojte se, jamčim vam da vam se nikakvo zlo neće dogoditi'."

Sestra Benvenuta: „Tako nas je Gospodin oslobodio od neprijatelja i Saraceni su se dali u bijeg."

Sestra Filipa: „Nešto kasnije, stigla je do Klare vijest da je general Vital od Aversa, po nalogu cara, stigao s velikom vojskom opkoliti grad Asiz. Ljudi su bili u velikom strahu da će grad biti zauzet jer se Vital od Aversa zakleo da neće otići dok ne zauzme grad."

Sestra Franciska: „Na tu vijest Klara je dala pozvati sve sestre i rekla nam: 'Mnoga smo dobročinstva primile od ovoga grada; zato moramo moliti Boga da ga zaštiti.' Poslala nas je u kapelu da molimo. Toga dana smo postile o kruhu i vodi, a neke nisu uzimale nikakvu hranu. Sutradan ujutro, sva je vojska bila potučena i poražena."

 

"TELEVIZIJSKI" PRIJENOS POLNOĆKE

 

Sestra Filipa: „Na njezin posljednji Božić, kako Klara nije mogla zbog teške bolesti ići u kapelu, mi smo sve otišle na Matutin, kao i obično, ostavivši je samu. Tada je ona, kako nam je pripovijedala, uzdahnula i rekla: 'Gospodine Bože, evo me ostaviše ovdje samu.' I iznenada je čula pjevanje braće i cijelu Službu u crkvi Svetoga Franje, kao da je ondje bila."

Sestra Amata: „Rekla je da je vidjela i jaslice."

Sestra Balvina: „To nam je Klara rekla sutradan: 'Vi ste otišle na Matutin u kapelu i ostavile me ovdje samu; ali kako sam privezana uz krevet, Gospodin mi je udijelio tu veliku milost.'"

 

DUGOTRAJNA BOLEST

 

Sestra Filipa: „Kad je bila teško bolesna, pohodio ju je gospodin Papa."

Brat Toma Čelanski: „Inocent IV., koji je tada bio u Peruđi, došao je u Asiz i zajedno sa svojim kardinalima pohodio je Klaru. Ušao je u samostan i prišao bolesničinom krevetu. Podijelio joj je potpuno oproštenje i obilni blagoslov."

Sestra Filipa: „Tada nam je Klara rekla: 'Hvalite Gospodina jer ni nebo ni zemlja nisu dostatni da zahvale za sva dobročinstva što mi ih je On udijelio, jer danas sam primila Njega samoga u Presvetom sakramentu i vidjela Njegova Namjesnika.'"

Brat Toma Čelanski: „Posljednjih dana trpjela je još više. Danomice su je pohodili kardinali i prelati koji su je častili kao sveticu."

Sestra Kristina: „Nikad nije prestala hvaliti Boga i poticala nas je da savršeno slijedimo zahtjeve našeg oblika života."

Brat Toma Čelanski: „Brat Rajnaldo ju je hrabrio, a ona mu je sva vedra odgovorila: 'Brate, otkako sam iskusila milost Gospodina našega Isusa Krista posredstvom njegova sluge Franje, nijedno mi trpljenje nije bilo nesnosno, nijedna pokora teška, nijedna bolest strašna.'"

Sestra Benvenuta: „U petak navečer, četiri dana prije svoje smrti, sjedila sam uz njezin krevet; tada je počela tiho govoriti: 'Pođi u miru, jer imaš dobrog vođu. Onaj koji te stvorio uvijek te je čuvao kao što majka čuva svoje dijete.'"

Sestra Filipa: „I dodala je: 'Blagoslovljen budi, Gospodine, Ti koji si me stvorio!'"

Brat Toma Čelanski: „Klara je željela da uz nju budu svećenici i braća, da joj čitaju Muku Gospodnju i ostale odlomke Svetoga pisma. Opazivši među njima brata Junipera, izvrsnog 'Božjeg trubadura', obradovala se i zapitala ga ima li pri ruci štogod novo o Gospodinu. On je s ognjišta svoga srca počeo sipati iskre plamenih riječi. Njegove su riječi Klari donijele veliku utjehu. Bila su tu i dva druga svetoga Franje: brat Anđeo, koji je tješio zaplakane, i brat Leon, koji je ljubio postelju umiruće."

Sestra Filipa: „Odavno je htjela imati papinsku potvrdu Pravila što ga je napisala za svoj Red. Dogodilo joj se kako je željela: jedan je brat stigao i donio pismo s papinskim pečatom. Ona ga je uzela s velikim poštovanjem i, premda je bila blizu smrti, sama ga je prinijela usnama i poljubila. Sljedećeg dana Klara je prešla iz ovoga života Gospodinu, u sjaj vječnoga svjetla."

 

DIVNI SJAJ

 

15. kolovoza 1255. g. Aleksandar IV. proglasio je Klaru svetom, riječima koje je razaslao po cijelom svijetu: »O divna li sjaja blažene Klare... Sjala je za života, a blista nakon smrti; svijetlila je na zemlji, a na nebu bljeska. Ovo je svjetlo bilo zatvoreno u klauzuri, a van je odašiljalo svijetle zrake; stiješnjeno u malom samostanu, razasuto je po cijelom svijetu...«

laudatoTV banner

~~ KLARINA BAŠTINA~~

Klarina bastina

Pisma Generalnih ministara

~FRANJEVAČKI IZVORI~

Franjevaki izvori




Klarise Zagreb® ::: Design by Schima Web Studio