Povratak u Zagreb
Gotovo dva stoljeća nakon ukinuća zagrebačkog samostana klarisa, one se ponovno vraćaju u Zagreb. Utemeljiteljica novoga samostana je s. Marija Stefana od Sv. križa, u svijetu Kornelija Murvar. Rodila se u Molatu, 5. srpnja 1892. g., ali je odrasla i školovala se u Dubrovniku. Otac joj je bio carinski činovnik, a majka učiteljica. Kornelija je završila učiteljsku školu i radila kao učiteljica u dalmatinskim mjestima. Od rane mladosti imala je zvanje za klauzurni redovnički način života, čemu su se roditelji odlučno opirali. Postavši punoljetnom, u proljeće 1917. g. ulazi u samostan klarisa u Splitu, ali kako je ubrzo oboljela od upale prsnih zglobova, morala se povratiti u svijet. Ponovno ulazi u isti samostan 1924. g. Bila je veoma revna u opsluživanju Pravila; osobito se brinula za svečanost bogoslužja i uljepšavanje samostanskih vrtova, u kojima je kao učiteljica novakinja radila sa svojim novakinjama.
Sestra M. Stefana trajno je imala želju i nadahnuće osnovati novi samostan klarisa u Hrvatskoj. Dvadeset godina tragala je za ostvarenjem svoje zamisli, ali nije nailazila na potrebno razumijevanje, a niti na povoljno mjesto. Tek u ratnom vihoru 1944. našao se izlaz, kada je grad Split bio stalno ugrožen zračnim napadima i čestim bombardiranjem. U takvim prilikama klarise su imale pravo ostaviti ugroženo mjesto i skloniti se drugamo. Tada je s. M. Stefana stvorila plan: poći će sa s. M. Koletom Jovanović, Zagrepčankom, u Zagreb potražiti zaklonište i ujedno zamoliti zagrebački Ordinarij da primi klarise u svoju nadbiskupiju i zauzme se za izgradnju njihovoga samostana. Zbog ratnih strahota, redovnički poglavari nisu mogli zaustaviti spomenute sestre, koje su sretno prošle kroz sve opasnosti devetodnevnog putovanja. U Zagreb su stigle 13. srpnja 1944. Nadbiskup zagrebački, dr. Alojzije Stepinac, sada blaženik, zagrijan za klauzurne redove, izišao im je u susret pokazavši očitu radost da se u njegovoj nadbiskupiji sagradi još jedan klauzurni samostan (uz onaj sestara karmelićanki u Brezovici).
Njegovom preporukom sestre su primljene na privremeni boravak na Vrhovcu, kod Milosrdnih sestara sv. Križa. Godine 1945. na nadbiskupovu zamolbu, došle su iz Splita još dvije sestre: s. M. Imakulata Kozina (Slovenka) i s. M. Terezija Jurić (rodom iz Vranjica). Sve četiri preselile su se 1946. u samostan braće franjevaca u Samoboru. Ondje su imale ostati do gradnje novoga samostana. Boravak se oduljio, što je za sestre bilo veliko iskušenje. Kroz to vrijeme sestre su adaptirale dodijeljeni dio samostana za svoje stanovanje s klauzurnom ogradom i mogle početi primati kandidatice. Dana 15. rujna 1947. Sveta Kongregacija za redovnike potpisala je dekret o osnutku novoga samostana koji je kanonski podignut 30. ožujka 1948. g. s naslovom Samostan svete Klare Bezgrešnog srca Marijina.
Kada se pružila mogućnost da kupe kuću, sestre su se obratile za novčanu pomoć sestrama u inozemstvu. God. 1964. kupile su dosta prostranu kuću u Zagrebu, u predgrađu Mikulići, koju su preuredile u samostan i dogradile jedan dio.
Sestre su same podigle klauzurni zid. Klauzura je svečano zatvorena 18. listopada 1968. Godinu dana kasnije, 5. svibnja, umire Majka Stefana, koja je u novome samostanu bila opaticom 18 godina.
Uz pomoć dobročinitelja, sestre su popravile straru kuću, podigle betonirani zid, i sagradile novu samostansku zgradu, a kasnije i crkvu. Dana 11. kolovoza 1977. g., preuzvišeni gospodin dr. Franjo Kuharić, nadbiskup zagrebački, svečano je blagoslovio crkvu i samostan. Dana 13. svibnja 1985. g. pomoćni biskup zagrebački, dr. Mijo Škvorc, obavio je svečanu posvetu samostanske crkve Bezgrešnog Srca Marijina.
Godine 1978. iz ovoga samostana tri sestre Slovenke odlaze u Sloveniju, u Nazarje, i ondje osnivaju samostan, također nakon skoro dva stoljeća od ukinuća samostana klarisa u Sloveniji. Godine 2000. pet sestara odlazi osnovati samostan u Požegu, koji je kanonski podignut 25. ožujka 2007. g.