• 1banner-naslovnica_slide.jpg
  • 2banner-redsvklare_slide.jpg
  • 3banner-svklaraasiska_slide.jpg
  • 4banner-svfranjoasiski_slide.jpg
  • 5banner-naseogledalo_slide.jpg
  • 6banner-susretuasizu_slide.jpg
  • 7banner-ermentruda_slide.jpg
  • 8banner-samost-unut_slide.jpg
  • 9banner-samost-vani_slide.jpg
  • 10banner-udovi_slide.jpg

Kvaternikova ulica 167, 10000 ZAGREB, HRVATSKA  Tel./fax: +385 1 37 36 524 • E-mail: samostan @ klarise-zg.hr

DEVETNICA SV. KLARI

Klara Ikona

~~~Gospa Fatimska~~~

Gospa Fatimskaj

DEVETNICA

Svetodamjansko Raspelo

kriz

      Jednog jesenskog dana 1205., jedan je mladić unišao u crkvicu Svetog Damjana, poljsku crkvicu nedaleko Asiza, i kleknuo pred raspelo koje se tu nalazilo već skoro stotinu godina i čekalo na njega. Bio je to Franjo, sin Petra Bernardona. Već neko vrijeme proživljavao je mučne trenutke traženja vlastitog života...
Iz njegova se srca vinula molitva:

„Svevišnji, slavni Bože,
prosvijetli tmine moga srca,
podaj mi pravu vjeru,
čvrsto ufanje i savršenu ljubav,
mudrost i spoznaju
da izvršim tvoju svetu volju.“

     U tamnoj napuštenoj crkvici začuo se tihi glas. Franjo ga nikada ranije nije čuo, ali ga je odmah prepoznao. „Franjo, idi i popravi moju kuću koja se, kako vidiš, ruši!“
     I iz crkve Svetog Damjana, tog jesenskog dana 1205., izišao je Franjo, sin „Oca nebeskoga“, novi čovjek, „glasnik Velikoga Kralja“. I započelo je proljeće...

     Sedam godina kasnije, 1212., za njim je krenula mlada, lijepa i bogata Asižanka, Klara di Favarone di Offreduccio. Nakon iskustva u dva različita samostana, Franjo ju je smjestio u mali samostan pored crkve Svetog Damjana. Ugledavši veliko Raspelo u crkvi, odmah je osjetila mir i da je to ono mjesto gdje će ostati zauvijek.
     Klara je provela četrdeset godina života pred ovom ikonom Raspela., koje će biti ogledalom njoj i njezinim sestrama.

„Postavi svoj duh pred zrcalo vječnosti,
uroni svoju dušu u sjaj slave,
postavi svoje srce u lik božanske biti
i svu sebe preobrazi kontemplacijom
u slici njegova božanstva...“
(sv. Klara, 3PJ 12)

     Klara je u svetodamjanskom raspelu iščitavala svoj poziv. Isus, „siromašni Raspeti“, „Kralj slave“, bio je njezin poziv, njezin put, njezin oblik života.

To je ono u čemu je ona poučavala svoje sestre.

To je ono u čemu ona uči i nas danas.

„Motri ga...
Gledaj ga...
Promatraj ga...
... i poželi ga nasljedovati“
(sv. Klara, 2PJ 20)


Što to Klara i njezine sestre čitaju na ovoj ikoni? Što one vide u ovom ogledalu?


„ Sin Svevišnjega... kojega je porodila Djevica“ (3PJ 17)


tijelo

U ovom ogledalu vidimo Isusa Krista, Bogočovjeka, „najljepšeg od sinova ljudskih“ (2PJ 20). Finoća, nježnost i ljepota linija njegova tijela izražavaju krhkost i ranjivost Onoga kojega je „porodila Djevica“ (3PJ 17), koji je od Djevice Marije primio „pravo tijelo naše ljudskosti i lomnosti“ (2P).
„... Gospodin, dolazeći u djevičansku utrobu,
htio se pokazati u svijetu prezren, ubog i siromah“
(sv. Klara, 1PJ 19)
Kako odgovaramo na ovaj dar Sina Božjega koji je „samoga sebe oplijenio, uzevši lik sluge“ (Fil 2,7)?

„Smatram te suradnicom samoga Boga
i podržavateljicom klonulih udova
Njegova neizrecivog tijela.“
(sv. Klara 3PJ 8)


 

 

 

 

 

 

 

Žrtvovani Jaganjac


bok

 „Volja Očeva bila je da njegov blagoslovljeni i slavni Sin,
koji nam je dan i koji je za nas bio rođen,
samoga sebe prinese na žrtveniku križa po vlastitoj krvi
kao žrtvu i žrtveni prinos;
ne za sebe po kojemu je sve postalo,
nego za naše grijehe...
On hoće da se svi spasimo po njemu.“
(sv. Franjo, 2P 11-14)

Klara i njezine sestre gledaju u ovom ogledalu žrtvovanog Jaganjca Božjeg koji oduzima grijeh svijeta.

„... on je za sve nas podnio muku križa...
te nas je pomirio s Bogom Ocem.“
(sv. Klara 1PJ 14)

„... i ostavio nam je primjer
da idemo stopama njegovim.“
(sv. Franjo 1P 13)

Kako odgovaramo na ovaj dar Sina Božjega, „neokaljanog Jaganjca“ (4PJ 8)?

„Zaručnice Kralja Jaganjca...
pjevaj novu pjesmu pred prijestoljem Boga i Jaganjca
i slijedi Jaganjca kamo god pođe.“
(sv. Klara 4PJ 1. 3)


 

Umrli

 

crno podnozje


     Crna podloga ispod Kristovih nogu predstavlja smrt, koju je Bogočovjek Isus Krist iskusio; zlo, koje je svojom žrtvom pobijedio; i podzemlje kamo je sišao da oslobodi Adama, Evu, Abrahama i sve pravednike Staroga zavjeta. Iz podzemlja ih vodi u raj, istrgavši ih od vječne smrti.


„Ukrijepite se u svetoj službi siromašnog Raspetog,
kad ste već započeli žarkom željom,
jer je on za sve nas podnio muku križa,
da nas istrgne iz vlasti kneza tame
kojom smo bili vezani okovima zbog
prijestupa Praroditelja“
(sv. Klara 1PJ 13-14)


     Kako odgovaramo na ovaj dar Sina Božjega, koji je „htio trpjeti na stupu križa i na njemu umrijeti smrću sramotnijom od svake druge smrti“ (4PJ 23)?

„Odgovorimo na njegov vapaj i jauk
jednim glasom i jednim duhom:
'Bez prestanka na to mislim
i sahne duša u meni'.“
(sv. Klara, 4PJ 26)


 

Uskrsnuli

 

grob





     Isus je u uskrsnuo iz groba kojega predstavlja crna pozadina njegovih ruku na poprečnoj gredi križa. Crna boja smrti i mjesto smrti ovdje označava prazan grob. S obje strane stoje dva anđela koji čekaju pobožne žene koje će doći na grob s miomirisnim pomastima da pomažu Isusovo tijelo. Ti isti anđeli jesu ujedno oni koji se čude i dive ovoj „Mudrosti križa“.

„Ti si naša nada,
Ti si vjera naša.
Ti si naša ljubav.
Ti si naša naslada,
Ti si naš vječni život,
veliki i divni Gospodine,
svemogući Bože,
milosrdni Spasitelju.“
(sv. Franjo, PBL)


Kako odgovaramo na ovaj dar Sina Božjega, koji je ustao slavan iz groba, oslobodivši nas smrti?

     U ženama miroforama koje dolaze na grob s pomastima i koje zaviruju unutra, Klara i njezine sestre vide svoj poziv: nardom svoje rastrošne i besplatne ljubavi pomazati Kristovo tijelo. Razlijevati ulje radosti u življenom sestrinstvu. Melemom molitve i toplinom svoga ženskog srca liječiti rane Kristovog ranjenog tijela. U slici groba vidimo svoj poziv na klauzuru, u kojoj živimo kao umrle za svijet, ali u kojoj zajedno s anđelima naviještamo: Krist je uskrsnuo!


 

Darovatelj

 

rasireneruke







     Kristove širom rastvorene ruke na križu kao da predstavljaju širom otvorene ruke „Oca milosrđa“ (OKl 2), kojega je Klara nazivala „Largitor“, „Darovatelj“, ili točnije „Velikodušni darovatelj“. Te raširene Očeve ruke čekaju grešnike da ih zagrle, pozivaju sve izgubljene, zalutale, očajne...

„Ti si dobro, svako dobro, vrhovno dobro...
Ti si ljubav... ti si moje utočište...
Ti si mi čuvar i branitelj, ti si zaklon moj.“
(sv. Franjo, PBL)

U Kristovim raširenim rukama vidimo


POZIV
„Dođite k meni svi vi umorni i opterećeni
i ja ću vas odmoriti“ (Mt 11,28).

POSLANJE
„Pođite po svem svijetu,
propovijedajte evanđelje svemu stvorenju“ (Mk 16, 15)

GOZBU
„Uzmite i jedite! Ovo je Tijelo moje!
Pijte... svi! Ovo je krv moja“ (Mt 26, 26. 28)

DAR MIRA
„Mir vama!“ (Iv 20, 26)

PRISUTNOST
„Evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta“ (Mt 28, 20)

SLUŽENJE
„Ja sam posred vas kao onaj koji poslužuje“ (Lk 22, 27)

MALENOST
„Slavim te, Oče, gospodaru neba i zemlje
što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima“ (Lk 10, 21)

SPREMNOST
„Evo, dolazim, Gospodine, vršiti volju tvoju!“ (usp. Heb 10, 9)

NOVE ODNOSE
„Ovo su moja braća i sestre“ (usp. Mt 12, 49)


 

Crkva


Crkva2


Krv desne Kristove ruke kaplje na njegovu Majku: unaprijed očuvanu od istočnoga grijeha. Od nje je primio tijelo i krv, po njoj je postao našim bratom. Ona je nova Eva, Žena, kako ju je Isus nazvao u Kani, suotkupiteljica sa svojim Sinom, podno križa.

„Stalno razmatraj tajne križa
i tjeskobu Majke koja je
stajala pod križem.“
(sv. Klara, PKE 12)

Ivan, jedini apostol podno križa, predstavlja apostolski zbor i Isusove učenike. Tako s desne Kristove strane imamo predstavljenu Crkvu u njezinu majčinstvu i apostolskom temelju.

„Uvijek se sjećajte i imajte na pameti
onu blagoslovljenu vodu što je izišla iz desnoga boka
našega Gospodina Isusa Krista, dok je visio na križu.
(sv. Klara, Postupak 14, 8)


tri lika      Crkva je narod grešnika koji su otkupljeni, kojima je oprošteno. Njih predstavlja Marija Magdalena, s Isusove lijeve strane. u Mariji Kleofini (Jakovljevoj), predstavljeni su svi iz izabranog Božjeg naroda, Izraela, koji su otvoreni i prihvaćaju „poganske“, to jest nežidovske narode koje je Krist također otkupio i okuplja ih sve u jednu Crkvu. Ovi posljednji zastupljeni su u liku rimskog stotnika.
     Dva posve mala lika do Isusovih nogu predstavljaju Rimljane i Židove, odgovornost i jednih i drugih za Isusovu smrt. Rimljanin je, zapravo, Longin, vojnik koji je kopljem probo Isusov bok iz kojega je zatim potekla krv i voda. Lik Židova predstavlja čuvara iz židovskoga hrama, onoga koji je Isusu pružio spužvu natopljenu octom nataknutu na trsci. Njihova sićušna dimenzija označava da je njihova odgovornost za Kristovu smrt stvarna, ali ne odlučujuća: „Nitko mi ne oduzima život, nego ga ja sam predajem“ (Iv 10, 18).
      Postoji još jedan lik, otkupljeni lik, koji nije prikazan na Raspelu, ali ipak postoji blaga i jedva zamjetljiva aluzija na nj. Dobri (desni) razbojnik. Desni krak križa i Isusova desna ruka blago su podignuti. Kao da ga Isus svojom rukom podiže i blagoslivlja.


Kako odgovaramo na ovaj dar Otkupljenja i na dar Crkve?

„I ljubimo svi iz svega srca,
iz sve duše, iz svega uma
i iz sve snage i svom jakošću i razumom
i svim silama, svim naporom,
svim osjećajima, svom nutrinom,
svim željama i svom voljom
ljubimo Gospodina Boga...
koji je nama ubogima i bijednima...
nezahvalnima i zlima
učinio i čini sva dobra.
(Franjo, NPr 23, 23-26)

 

 

Uzašašće

 
uzasasceX

     Iznad Isusove glase nalazi se u krugu mali lik uskrsnuloga Isusa kako uzlazi na nebo. U desnoj ruci nosi stijeg križa, znak svoje pobjede nad zlom i smrću, dok mu je lijeva ispružena prema gore, prema Ocu.

„Sad mogu leći i usnuti i onda ustati
da me zatim moj presveti Otac uzme u slavu svoju.
Oče Sveti, ti prihvati desnicu moju,
vodit ćeš me po naumu svojem,
da me onda uzmeš u slavu svoju.“
(sv. Franjo, ČM, Ps VI, 11-12)

„Pjevajte Gospodinu pjesmu novu
jer učini djela čudesna.
Pobjedu pribavi ljubljenom Sinu svome desnica njegova
i sveta mišica njegova.“
(sv. Franjo, ČM, Ps IX, 1-2)

„Presveti Oče naš... koji jesi na nebesima,
u anđelima i svetima, prosvjetljujući ih da spoznaju
kako si ti, Gospodine, svjetlo koje raspaljuje ljubav;
ti si, Gospodine, ljubav koja stanuje u njima i ispunja
ih do blaženstva.“
(sv. Franjo, TO, 1-2)


Kralj slave

 

oci

     Krist je živ. On je Živi. To mu je ime (usp. Otk 1, 18). Na to upućuju njegove širom otvorene velike oči, snažnog pogleda. Zlatna aureola predstavlja njegovu slavu, kao i zlatna podloga oko njegova tijela. Kristov pogled gleda u beskonačnost. Ne počiva ni na kojoj konkretnoj stvarnosti oko njega, čak niti na motriocu ikone. Promatra Oca i sav je uronuo u tu kontemplaciju. Što vidi? Vidi Očevu ljubav, Očevu samilost prema ljudima, vidi „Oca milosrđa“, Očevo srce.

"Sretne li tebe!Dano ti je uživati ovu svetu gozbu, na kojoj se prione svim osjećajima srca uz Onoga čijoj se ljepoti sveudilj dive blažene nebeske čete... Na Njegov miomiris mrtvi uskrisuju, a slavno gledanje Njega bit će blaženstvo građana nebeskog Jeruzalema." (sv. Klara, 4 PA 9-13)

„On je sjaj vječne slave,
odsjev vječne svjetlosti.
zrcalo bez mrlje.“
(sv. Klara, 4PJ 14)

„Vidiš li, kćeri, Kralja slave,
kojega ja vidim?“
(sv. Klara, 4Č )


 

Kristovo lice

 

lice

Kristovo lice jest lice brata kojemu Franjo kliče:

„O, kako je sveto i drago, ugodno, milo,
smirujuće, slatko i umiljato
i iznad svega poželjno imati takva brata...
koji je život svoj položio za svoje ovce
i koji je Oca molio za nas govoreći:
'Oče sveti, sačuvaj ih u svom imenu'“.
(sv. Franjo, 2P)

Kada Franjo blagoslivlja brata Leona, želeći mu neka ga obasja Božje lice, sigurno je u dubini srca mislio na ovo lice. Blagoslov istoga lica zazivala je i Klara na svoje sestre.

„Gospodin vas blagoslovio i sačuvao!
Pokazao vam lice svoje i smilovao vam se!
Svratio pogled svoj na vas
i dao vam mir.
Neka Gospodin uvijek bude s vama,
i vi budite uvijek s njim. Amen.“
(sv. Klara, BlKl 2-4. 16)



 

Vječnost

 

skoljke


     Školjke koje okružuju čitavo Raspelo predstavljaju vječnost, ljepotu i stalnost. Dno Raspela nije uokvireno školjkama, što znači da je svakome otvoren put k Bogu. Isus je taj put. „Sin je Božji postao naš put“ (OKl 5). Jedini, pravi i istinski put, put u vječnost, put od Boga do čovjeka i od čovjeka do Boga, i od čovjeka k čovjeku. U tom okviru od školjki Klara i njezine sestre vidjele su značenje svoje klauzure. Klauzura ih odvaja od svijeta, ali je istovremeno i otvorena prema svijetu, nudeći mu vječne vrednote, ono što je trajno i neprolazno. Klauzura je simbol vazmenog otajstva: muke, smrti i uskrsnuća.
Sve su one to iščitavale na ovom Raspelu.

laudatoTV banner

ZAŠTITNICA TELEVIZIJE

zatitnica televizije

~~ KLARINA BAŠTINA~~

Klarina bastina

Pisma Generalnih ministara

~FRANJEVAČKI IZVORI~

Franjevaki izvori




Klarise Zagreb® ::: Design by Schima Web Studio