• 1banner-naslovnica_slide.jpg
  • 2banner-redsvklare_slide.jpg
  • 3banner-svklaraasiska_slide.jpg
  • 4banner-svfranjoasiski_slide.jpg
  • 5banner-naseogledalo_slide.jpg
  • 6banner-susretuasizu_slide.jpg
  • 7banner-ermentruda_slide.jpg
  • 8banner-samost-unut_slide.jpg
  • 9banner-samost-vani_slide.jpg
  • 10banner-udovi_slide.jpg

Kvaternikova ulica 167, 10000 ZAGREB, HRVATSKA  Tel./fax: +385 1 37 36 524 • E-mail: samostan @ klarise-zg.hr

~~~Gospa Fatimska~~~

Gospa Fatimskaj

DEVETNICA

Proslava Gospe Fatimske o 100. obljetnici ukazanja

Blagdan Gospe Fatimske svečano je 13. svibnja proslavljen u samostanskoj crkvi sestara klarisa u Zagrebu. Središnje euharistijsko slavlje predvodio je župni vikar župe sv. Josipa vlč. Josip Mudronja u koncelebraciji s gvardijanom samostana franjevaca konventualaca na Svetom Duhu fra Tomislavom Glavnikom.

Gospa Fatimska_Klarise
Na početku homilije vlč. Mudronja podsjetio je na osnovne datosti vezane uz 100. obljetnicu fatimskih ukazanja, te ukazao na zanimljivost: djeci-pastirima Luciji 10, Franji 9 i Jacinti 8 godina staroj u Irijskoj dolini nakon molitve krunice pokazala se divna gospođa sva od svjetla i sjajnija od sunca. Pri ukazanjima na različite načine im je pokazivala tajne, važnost moljenja krunice, sakramenata, a jedno od crnih viđenja bilo je ono od 13. srpnja 1917. kada su djeca imala viđenje pakla i strahota. Od tog vremena potječe zaziv u krunici koji molimo: „O moj Isuse, oprosti nam naše grijehe".
Jasno da različita zbivanja takve vrste koje se tiču ukazanja, tajni, proročanstva različitih vrsta kod nas ljudi bude interes i znatiželju. Čim čujemo 'tajna', mi bismo odmah željeli znati, ali ako je tajna, onda je tajna. Zanimljivo je, kako ljudi imaju svoje tajne, tako i Bog ima svoje tajne. U konačnici i on sam je jedna velika tajna, odnosno otajstvo.
- Zar ne molimo svaki puta u misi „tajna vjere - upitao je propovjednik.
Upozorio je da pretjerano bavljenje tajnama koje nam možda i ne pripadaju, koje ne bismo trebali znati, može dovesti do toga da nam promakne sama bit tih tajni, zašto su one uopće i dane.
- U konačnici, da je naša nebeska Majka htjela da svi sve znaju, očito to ne bi povjerila kao tajnu određenim osobama. Ali, poštujmo Božje stvari, poštujmo Božje tajne - naglasio je.
Posvijestio je, kako se mi, ljudi, želimo baviti velikim Božjim tajnama, a ne možemo se hrvati ni s tajnama našeg malenog života koji vrlo slabo razumijemo. „U konačnici često teško izlazimo na kraj s tajnom čovjeka koji živi s nama pod istim krovom. S nekim živimo dugo pod istim krovom, ali ga nismo upoznali. Misliš da ga poznaješ, a onda shvatiš da nisi otkrio tajnu tog čovjeka, a kamoli onda ići dalje. Svaki čovjek je jedna velika tajna, u mnogome neotkrivena".   Nadalje je naglasio, kako su se najveći Božji zahvati u ljudsku povijest i ovaj svijet događali u tajnosti.
- Dva najbitnija događaja u povijesti spasenja dogodila su se u tajnosti: u utrobi jedne žene i u utrobi jednoga groba: oba događaja daleko do očiju svijeta. Propovjednik je istaknuo da se krajnji cilj svih objava, ukazanja i tajni krije zapravo u tome da mali ljudi uzvjeruju, i da prionu uz srce Isusovo i Marijino. Jedna duša i njezino spasenje vrijedi više nego čitav svijet. Tom su zadatku i naše sestre posvetile svoj život. Koliko se zapravo bitaka događa u tišini moljenja krunice i na koljena u ovoj kapeli? Svojim molitvama spašavaju svijet daleko od očiju tog istog svijeta. Srž svih velikih ukazanja i poruka može se lako otkriti - otiđite u svoju župu i sjednite pokraj bakice koja moli krunicu. Tu se krije sva srž poruka: neznatna baka, možda polupismena tijekom svoga života se naradila, bila spremna na žrtvu, sa starim naboranim rukama neprestano premire zrnca krunice. Božji plan spasenja za ovaj svijet dolazi preko takvih duša i ne treba nam tražiti dodatne senzacije - zaključio je vlč. Mudronja.  Nakon popričesne molitve, o. Glavnik pročitao je odlomak iz samostanske kronike koji govori o tome kako je kip koji su klarise dobile na dar od biskupa Leirije u prigodi 1. hrvatskoga narodnog hodočašća u Fatimu u svibnju 1968., a koji je na mjestu ukazanja blagoslovio kardinal Franjo Šeper, stigao u samostan. Također u zapisu se spominje, da je 8. lipnja iste godine biskup Franjo Kuharić došao ustoličiti kip, te je tom prigodom održao lijepu propovijed, o posebnom značenju kipa kao uspomene na Prvo hrvatsko narodno hodočašće u Fatimu i pozvao vjernike da hodočaste Gospi Fatimskoj u tu crkvu.   Tomu je Glavnik dodao obavijest da su u prigodi proslave 100. obljetnice ukazanja u Fatimi klarise zatražile od zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića dopuštenje da podjeli toj crkvi i vjernicima koji je pohode mogućnost dobivanja potpunog oprosta u posebne dane, i to u vrijeme devetnice, na sam blagdan Gospe Fatimske, i svakog 13. u mjesecu od svibnja do listopada 2017. Oprost mogu dobiti svi oni koji pohode tu kapelu, zadrže se u klanjanju pred Presvetim barem pola sata, ili izmole krunicu. Za stjecanje potpunog oprosta potrebno je k tomu ispuniti uobičajene uvjete. 
Euharistijsko slavlje pjevanjem i sviranjem uveličali su članovi HSPD Sljeme „Šestine" koji su izveli „Prigorsku misu".
(Preuzeto: Ika)
Gospa fatimska_Klarise1

 

Proslavljena svetkovina svete Majke Klare

 

SSC 0457

U samostanskoj crkvi sestara klarisa u Zagrebu u četvrtak 11. kolovoza svečano je proslavljena svetkovina sv. Klare Asiške. Svečanost je bila tim veća jer je svoje prve zavjete položila s. M. Frančeska od Uskrsnuća Gospodinova (Ljubica Grgić), koja je u samostan ušla u zreloj dobi kao udovica i majka odrasle djece.
Euharistijsko slavlje predvodio je biskup Željeznog Egidije Živković u koncelebraciji s provincijalom Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Ilijom Vrdoljakom i više svećenika te provincije, te župnim vikarom u župi sv. Antuna Padovanskoga fra Josipom Ivanovićem, OFMConv., na čijem se području samostan klarisa nalazi.
Pozdravnu riječ predvoditelju slavlja uputila je opatica s. Tarzicija Čičmak. Biskupu Živkoviću zahvalila je na odazivu, te mu čestitala jubilej 1700 godine rođenja sv. Martina, zaštitnika biskupije Željezno.
Uvodeći u slavlje, biskup Živković čestitao je klarisama blagdan utemeljiteljice, a sve potaknuo na molitvu za nova duhovna i redovnička zvanja, osobito zvanja za tu redovničku zajednicu. Posebno je pozdravio s. M. Frančesku, te izrazio radost da je mogao odgovoriti na molbu predvođenja te mise, i da uime Crkve primi njezino zavjetovanje. Izrazio je i radost prijateljskog ozračja, jer je s. Frančesku upoznao u Beču, a u Beču je niz godina kao župnik hrvatske misije djelovao i sadašnji provincijal fra Ilija. Na početku mise vjernike je pozvao i na molitvu za mir "u ovom nemirnom svijetu".
Na početku propovijedi biskup Živković postavio je prisutnima pitanje poznaju li brata Nikolu iz Švicarske. Pojasnio je kako je on zapravo više poznat na njemačkom govornom području, kao Bruder Klaus von Flüe, tj. brat Nikola iz Flüe. Kratko ga predstavljajući, rekao je kako je taj svetac živio prije šesto godina, bio je u braku, imao je ženu i djecu, imao je dobar položaj. Ljudi su mu se često obraćali za savjet. U njegovo vrijeme u Švicarskoj se ratovalo između pojedinih kantona, a upravo je on bio čovjek pomirenja, posrednik mira. Nakon završene službe, u dogovoru s obitelji ostavio je sve, i nastavio pustinjački živjeti dvadeset godina te postao veliki asket, molitelj, i zapravo veliki čovjek kojemu su dolazili ne samo obični ljudi, nego i duhovni voditelji Crkve onoga vremena, ali i politički vrh Švicarske, da ga mole za savjet. Danas je nacionalni svetac Švicarske, i simbol mira i pomirenja, rekao je propovjednik, ističući kako "naša sestra koja polaže privremene zavjete ima slični životni put kao brat Nikola".
Biskup je ukazao na tri poruke te mise zavjetovanja. Naime, pustinjačka sobica u kojoj je živio sv. Nikola imala je tri prozora. Kroz prvi prozor je gledao na put kojim je došao do samostana. To je bio njegov put prošlosti. I mi kroz taj prozor možemo vidjeti naš dosadašnji životni put, kao i put naše sestre, rekao je biskup. Danas zajedno sa sestrom Bogu zahvaljujemo na svemu što je on njoj darovao: roditelje, za mnogobrojnu braću, pokojnog supruga, djecu, obitelj, i za sve ono što je mogla njima darovati. Zahvaljujemo za sve što je do sada proživjela u Hrvatskoj, ali i za godine u Beču gdje je živjela i radila, i gdje je prvi puta došla u dodir sa franjevačkom obitelji i s franjevačkom duhovnošću. Zahvaljujemo Bogu za sve ljude na njezinu putu koji su joj pomagali, ali i one koji nama danas pomažu da može živjeti poziv, rekao je biskup.
Pogled koji je brat Nikola imao s drugog prozora pokazao je pak daljnji put od pustinjačke ćelije prema kraju doline, nepoznat, tajanstven put koji je vodio u budućnost. Mi smo na tom putu hodočasnici i mi idemo prema tome cilju, naš cilj je Bog, rekao je propovjednik, dodavši da "naš život ima smisla ako ga ispunimo radošću, ako nešto u našem životu ostvarimo. Mi kršćani bit ćemo sretni ako živimo i ostvarimo djela milosrđa, rekao je biskup.
Kroz treći prozor, njemu najdraži, brat Nikola gledao je ravno na oltar kapelice na kojem se slavila misa. S toga pogleda crpio je snagu za svoj život. Draga s. M. Frančeska, i vi sada u vašem životu gledate na oltar. Vi se klanjate Gospodinu u Oltarskom Sakramentu i vi se Njegovom riječju, ali i Njegovim sakramentom hranite, i od te hrane živite. Stoga, neka vas euharistija i pogled na raspetog i uskrslog Gospodina jača, bude vam utjeha, pomoć i usmjerenje posebno u danima kada je teško, kada dođu napasti, kada možda doživite pustinju, rekao je biskup Živković. Vjernike je zatim pozvao: "Hranimo se Božjom riječju i svetom euharistijom. Neka i naš pogled uvijek nanovo bude uprt prema Isusu Kristu, raspetom i uskrslom, jer taj će nam pogled pomoći da i mi možemo sve ono što se nama u životu dogodi prihvatiti i nositi, i tako doći do cilja".
Podsjetivši na kraju kako se sestre klarise klanjanju pred Presvetim i mole za nas sve, za našu Crkvu, za naše obitelji, za redovničke zajednice, ali i za župne zajednice i za cijelo društvo, istaknuo je da danas trebamo takve osobe koje su spremne za druge moliti, jer u našim obiteljima i našem osobnom životu molitva često nedostaje. Nakon propovijedi uslijedio je sam čin zavjetovanja, nakon čega je s. M. Frančeska dobila veo, pravila Siromašnih sestara sv. Klare i raspelo.
Na kraju mise, riječ zahvale je uime sestarske zajednice uputila s. Tarzicija. U znak sjećanja na taj događaj s. Frančeska izradila je svijeću s figurom sv. Klare koja drži pokaznicu, te ju darovala biskupu Živkoviću da gori u njegovoj kapeli i podsjeća ga na molitvenu povezanost. S. Tarzicija pozvala je biskupa da i za tri godine ponovno pohodi tu zajednicu, o svečanim zavjetima.
Misi su uz mnogobrojne članove franjevačke obitelji, posebice Trećega reda, nazočile i redovnice različitih redovničkih zajednica, kao i obitelj, rodbina i prijatelji s. M. Frančeske.
Pjevanjem je slavlje uveličao združeni zbor franjevačkih bogoslova i zbor sv. Klare, te sestre klarise, dok je Pjesmu stvorova otpjevao fra Miroslav Petrac. Nakon mise proslava je nastavljena oko zajedničkog stola.(Preuzeto sa www.ika.hr)

VIDEO PRILOZI LAUDATO TELEVIZIJE

Laudato TV, Izdvojeno 11. 8. 2016.

sv klara4


Laudato TV, Izdvojeno, 12. 8. 2016.

sv-klara3


Nova Uprava samostana

sv. Klara

Pod predsjedanjem zagrebačkog pomoćnog biskupa Valentina Pozaića i uz asistenciju kancelara Nadbiskupskog duhovnog stola mr. Stjepana Večkovića u srijedu 29. travnja 2015. g. izabrana je nova Uprava našeg samostana. Za majku opaticu ponovno je izabrana s. M. Tarzicija Čičmak, a njezina zamjenica je s. M. Ivana Dolinar; savjetnice su s. M. Engracija Marjanović, s. M. Agneza Dubrović i s. M. Beatrica Matjačić.

Slavlje Izbornog kapitula posebno je obilježeno poticajima Godine posvećenog života te iščekivanjem otvaranja Izvanrednog jubileja Božjeg milosrđa, no, za Red sv. Klare ovo je godina kada se sjećamo davne 1215. g. kada je sv. Klara prihvatila službu opatice, kako čitamo u Legendi svete djevice Klare Asiške: „Doista, tri godine nakon svojega obraćenja, otklonivši naslov i službu opatice, htjela je radije biti ponizno podložna nego predsjedati, i više ju je veselilo među Kristovim zaručnicama služiti nego biti služena. Ali obvezana od strane blaženoga Franje, napokon je prihvatila upravljanje gospođâ, zbog čega joj se u srcu pojavila bojaznost, a ne bahatost, povećala se, ne neovisnost, nego duh i djelo služenja“(LegKl VIII, 12). Za Red sv. Klare značajno je Klarino prihvaćanje naslova opatice stoga što taj naslov – koji je u srednjemu vijeku imao prizvuk feudalne gospođe širokih ovlasti – kod nje poprima, u duhu povlastice siromaštva, posve drukčije značenje. Naslov je bio nužan zbog pravnog uređenja i statusa mladoga Reda.

Primjer sv. Klare i danas je poziv njezinim nasljednicama da žive i vrše službu vlasti i upravljanja u duhu evanđeoskoga služenja. Majci opatici i sestrama u upravi želimo obilje presvetih kreposti, osobito „svetu mudrost koja ometa Sotonu i sve zloće njegove“, kako kaže sv. Franjo Asiški u Pozdravu krepostima.

Došašće u Godini posvećenog života

    U subotu, 29. studenoga 2014., na blagdan Svih svetih Franjevačkoga reda, započele smo Godinu posvećenog života. Toga dana svake godine obnavljamo svoje redovničke zavjete, na spomen potvrde Pravila sv. Franje, 29. studenoga 1223. g. Nakon kratkog obreda obnove zavjeta, naša novakinja s. M. Frančeska održala nam je kratku katehezu o simbolici adventskoga vijenca koji je načinila za naš kor, podno svetohraništa.

 

Doae kod klarisa

Vijenac je načinila u obliku lađe koja nosi svijeće, svjetlo. Lađa je smještena na starom panju, kao što i redovništvo ima svoju drevnost. Sve to stoji na uzburkanom moru. Mreža je na Gospodnju riječ bačena u more. Na tom uzburkanom moru nismo sami, Gospodin je s nama u svetohraništu oko kojega se više puta dnevno okupljamo na molitvu. Ove godine naša će molitva napose biti prožeta zahvalom za sveti poziv. "Među ostalim dobročinstvima koja smo primile i svaki dan primamo od darovatelja našega, Oca milosrđa (...) jest naše zvanje. Što je ono savršenije i veće, to više njemu dugujemo zahvalnost. Stoga apostol veli: 'Upoznaj zvanje svoje'. Sin nam je Božji postao put" (Oporuka sv. Klare, 2-5).

 

 I u naš samostan prodrli su zvuci i slike himne Hvala redovnika, koja nas je sve oduševila i ušla nam u srca. Kako je lijepo pripadati Gospodinu, biti u njegovoj službi, biti radnikom u njegovu vinogradu, izvesti na pučinu, biti do njegovih nogu! Zahvaljujemo svima koji su pridonijeli ostvarenju ovoga projekta i radujemo se sa svima koji nose ovu hvalu u svome srcu.

Preminula naša sestra Marija Izabela Radin

"Pođi u miru dušo moja, jer imaš dobru pratnju.

Pođi, jer koji te stvorio i posvetio uvijek te je čuvao kao majka svoje čedo

i ljubio nježnom ljubavlju." (sv. Klara Asiška)

s M_Izabela


 

U dubokoj vjeri i nadi uskrsnuća i života vječnoga,

javljamo Vam da je u

Samostanu Sv. Klare u Zagrebu,

27. rujna 2014., u 17.45 sati naša draga

sestra MARIJA IZABELA, klarisa

od Svete Obitelji

(Mare Radin)

                                                                                                                                                   

predano dočekala dolazak Gospodnji i »sestricu smrt«.

Umrla je u 103. godini, a Uzvišenom Gospodinu Bogu

i bližnjemu služila je u radosti i malenosti 74 godine.

Ispraćaj  iz samostana bit će u nedjelju,

28. rujna 2014. u 18 sati.

Sprovod će biti  u utorak, 30. rujna 2014. u 13.20 sati

na Markovom Polju.

Misa zadušnica bit će u crkvi sestara klarisa

nakon sprovoda.

Molimo za našu pokojnu sestru da joj Gospodin,

kojemu je za života služila,

bude milostiv i udijeli joj radost vječnoga blaženstva.

 

POČIVALA U MIRU!


 

Ožalošćena rodbina:

Brat: Stjepo; nevjesta: Ane; nećak: Pero; nećakinje: Ana i Marija; zetovi: Rikard i Robert

pranećak: Salvator; pranećakinje: AnamarijaLucija i Ivka; Sestre njezine redovničke obitelji

i ostala ožalošćena rodbina

 


 

 

 

laudatoTV banner

~~ KLARINA BAŠTINA~~

Klarina bastina

Pisma Generalnih ministara

~FRANJEVAČKI IZVORI~

Franjevaki izvori

PJESMA FRANJO I KLARA

franjo klara

~~ HVALA REDOVNIKA~~

RBA

bg

logo GP




Klarise Zagreb® ::: Design by Schima Web Studio