Spisi sv. Klare (6)

      Ovo nije kritički prijevod Klarinih spisa. Prijevod je načinjen s latinskog izvornika, uz uspoređivanje s mnogim prijevodima na druge jezike, kao i uz pomoć raznih studija o sv. Klari. Nadasve je važno da je Klarine spise po prvi puta na hrvatski prevela jedna duhovna kći sv. Klare, tako da je došla do izražaja Klarina ženstvenost i izvornost.

Prvo pismo svete Klare Janji Praškoj

Drugo pismo svete Klare Janji Praškoj

Treće pismo svete Klare Janji Praškoj

Četvrto pismo svete Klare Janji Praškoj

Pismo svete Klare Ermentrudi

Oporuka svete Klare 

OPORUKA SVETE KLARE

¹U ime Gospodnje. Amen.

²Među tolikim drugim darovima koje smo primile, i danomice primamo od našega predarežljivoga Darovatelja, Oca milosrđa, i za koje smo dužne iskazivati veću zahvalnost istomu slavnomu Ocu, jest dar našega poziva, ³za koji, što je on savršeniji i veći, toliko većma Njemu više dugujemo. ⁴Stoga Apostol piše: „Upoznaj svoj poziv!"

⁵Sin Božji postao je naš Put koji nam je naš preblaženi Otac Franjo, istinski zaljubljenik u Njega i Njegov nasljedovatelj, riječju i primjerom pokazao i o njemu nas poučio.

⁶Stoga, ljubljene moje sestre, moramo pomno promatrati neizmjerne Božje darove koji su nam obilno darovani, ⁷a među ostalima one koje se Bog udostojao u nama izvesti po svojemu ljubljenome sluzi, našemu blaženomu Ocu Franji, ⁸ne samo nakon našega obraćenja, nego također dok još bijasmo u bijednoj ispraznosti svijeta.

⁹Zapravo, sam Svetac je, gotovo odmah nakon svojega obraćenja, dok još nije imao ni braće ni drugova, ¹⁰kad je gradio crkvu svetoga Damjana, gdje ga je sasvim pohodila božanska utjeha te je bio primoran potpuno napustiti svijet, ¹¹od velike radosti i rasvjetljenja Duha Svetoga prorekao o nama ono što je Gospodin kasnije ispunio.

¹²U ono vrijeme, naime, popevši se na zid spomenute crkve, nekim siromasima koji su pokraj nje boravili glasno je na francuskome jeziku govorio: ¹³„ Dođite, pomozite mi u gradnji samostana svetoga Damjana, ¹⁴jer će odsada ovdje biti gospođe koje će svojim svetim načinom suživota, koji će postati glasovit, proslaviti našega nebeskoga Oca po sveopćoj njegovoj svetoj Crkvi".

¹⁵U ovome događaju možemo, dakle, promatrati izobilnu Božju dobrohotnost prema nama: ¹⁶On se po svojemu neizmjernom milosrđu i ljubavi udostojao po svojemu Svecu govoriti tako o našemu svetom pozivu i izabranju. ¹⁷I nije naš preblaženi Otac Franjo tako prorokovao samo o nama, nego i o drugima koje će doći u sveti poziv u koji je Gospodin pozvao nas.

¹⁸Kolikom živom željom i kolikom strastvenošću duha i tijela moramo, dakle, čuvati zapovijedi Božje i našega Oca, da udružene s Gospodinom uzvratimo Njemu umnožen talent!

¹⁹Jer sam nas je Gospodin postavio kao oblik, za primjer i ogledalo ne samo drugima, nego također našim sestrama koje će Gospodin pozvati u naš poziv, ² kako bi i one zauzvrat bile ogledalo i primjer onima koji žive u svijetu.

²¹Kad nas je, dakle, Gospodin pozvao na tako velike stvari, to jest da se one koje su za ogledalo i primjer drugima mogu ogledati u nama, ²²uvelike smo dužne blagoslivljati i hvaliti Boga i još više se utvrditi u tome da činimo dobro u Gospodinu. ²³Zato, ako budemo živjele po gore spomenutom obliku, ostavit ćemo drugima plemenit primjer i veoma kratkim naporom steći nagradu vječnoga blaženstva.

²⁴Nakon što se svevišnji Otac nebeski, po svojemu milosrđu i milosti, udostojao rasvijetliti moje srce da činim pokoru po primjeru i učenju preblaženoga Oca našega Franje, ²⁵malo nakon njegova obraćenja ja sam mu, zajedno s nekoliko sestara koje mi Gospodin bijaše dao malo nakon mojega obraćenja, dragovoljno obećala poslušnost, ²⁶onako kako Gospodin bijaše upravio svjetlo svoje milosti u nas po njegovu zadivljujućem životu i njegovu učenju.

²⁷Onda je Franjo, promatrajući kako, premda tjelesno krhke i slabe, ipak nismo odbile nikakvu oskudicu, siromaštvo, napor, nevolju ili sramotnost i prezir od strane svijeta, ²⁸štoviše, kako nas je često istraživao prema primjeru svetaca i svoje braće i našao da sve to promatramo kao velike naslade – mnogo se radovao u Gospodinu. ²⁹I potresen očinskom ljubavi prema nama obvezao nam se da će uvijek, on osobno i po svojemu Redu, imati o nama takvu pažljivu brigu i takvu posebnu skrb kakvu ima o svojoj braći.

³⁰I tako smo, po volji Božjoj i preblaženoga Oca našega Franje, pošle boraviti kod crkve svetoga Damjana, ³¹gdje nas je Gospodin po svojemu milosrđu i milosti u kratkom vremenu povećao brojem, da se ispuni ono što je Gospodin unaprijed rekao po svojemu Svecu; ³²prije toga smo, naime, premda kratko, bile na drugome mjestu.

³³Zatim nam je napisao oblik življenja i to najviše da uvijek ustrajemo u svetome siromaštvu.

³⁴Dok je živio, nije se zadovoljio poticati nas mnogim govorima i primjerima na ljubav i na obdržavanje presvetoga siromaštva, nego nam je predao više spisa, da se ne bismo nakon njegove smrti ni na koji način odvratile od njega, ³⁵kao što se ni Sin Božji nikada nije htio odvratiti od istoga svetoga siromaštva dok je živio na svijetu.

³⁶I dok je bio živ, preblaženi naš Otac Franjo, oponašajući Njegove stope, nije se svojim primjerom i učenjem ni na koji način udaljio od Njegova svetoga siromaštva koje je on izabrao za sebe i za svoju braću.

³⁷Stoga sam ja, Klara, službenica Kristova i Siromašnih sestara samostana svetoga Damjana, premda nevrijedna, i biljčica svetoga Oca, zajedno s drugim svojim sestrama pomno razmišljala o našem tako uzvišenom zavjetovanju i o zapovijedi tako velikoga Oca. ³⁸I razmišljale smo o krhkosti ostalih kojih smo se i mi bojale u nama samima nakon smrti našega svetoga Oca Franje koji bijaše naš stup i naša jedina utjeha nakon Boga, i naša utvrda. ³⁹Više puta smo se uzastopce dragovoljno obvezale Gospođi našoj presvetoj Siromaštini da bi poslije moje smrti sestre, sadašnje i one koje će doći, imale jakosti ni na koji način ne udaljiti se od nje.

⁴⁰I kako sam ja uvijek revno i brižno obdržavala, i nastojala da i druge obdržavaju sveto siromaštvo koje smo obećale Bogu i Ocu našemu blaženomu Franji, ⁴¹tako su i one koje će mene zamijeniti u službi dužne sve do konca uz Božju pomoć opsluživati i nastojati da druge opslužuju sveto siromaštvo.

⁴²Štoviše, zabrinuta, još sam radi veće predostrožnosti poradila na tome da nam Gospodin papa Inocent, za vrijeme kojega započesmo, i drugi njegovi nasljednici svojim povlasticama ukrijepe naš zavjet presvetoga siromaštva koje smo obećale Gospodinu i našemu blaženomu Ocu, ⁴³da se ne bismo ni u koje vrijeme i ni na koji način od njega udaljile.

⁴⁴Iz toga razloga, klečeći na koljenima te tijelom i dušom prignuta, preporučam sve svoje sestre, koje jesu i koje će doći, svetoj Majci Rimskoj crkvi, Vrhovnome svećeniku i nadasve gospodinu kardinalu koji će biti dodijeljen Redu manje braće i nama.

⁴⁵Iz ljubavi prema onome Bogu

koji je kao siromah bio položen u jasle,

kao siromah živio na ovome svijetu

i gol ostao na križu,

⁴⁶neka se gospodin kardinal brine da njegovo malo stado, koje je Gospodin Otac porodio u svojoj svetoj Crkvi riječju i primjerom preblaženoga Oca našega Franje koji je slijedio u stopu siromaštvo i poniznost njegova ljubljenoga Sina i njegove slavne Djevice Majke, ⁴⁷opslužuje sveto siromaštvo koje smo obećale Gospodinu i Ocu našemu Franji. I neka se udostoji uvijek ih podupirati i sačuvati u njemu.

⁴⁸I kao što nam je Gospodin dao našega preblaženoga Oca Franju za utemeljitelja, saditelja i pomoćnika našega u Kristovoj službi i u onome što smo obećale Gospodinu našemu i blaženomu Ocu, ⁴⁹koji je također dok je živio bio uvijek brižan riječju i djelom brižno uzgajati i njegovati nas, svoju biljčicu, ⁵⁰tako preporučam i ostavljam svoje sestre, i sadašnje i buduće, nasljedniku preblaženoga Oca našega Franje i čitavome Redu ⁵¹da nam uvijek budu na pomoć da napredujemo u boljem služenju Bogu, a nadasve u opsluživanju presvetoga siromaštva.

⁵²Ako bi se pak dogodilo u neko vrijeme da spomenute sestre ostave spomenuto mjesto i presele se na drugo, dužne su, gdjegod bile nakon moje smrti, ništa manje ipak opsluživati gore spomenuti oblik siromaštva koji smo obećale Gospodinu i preblaženomu Ocu našemu Franji.

⁵³Neka ona koja će biti u službi, zajedno s drugim sestrama, ipak pomno pazi i neka bude pronicljiva da se ne nabavljaju ili ne primaju zemljišta oko gore spomenutoga mjesta više negoli je krajnje nužno za vrt radi uzgoja povrća. ⁵⁴Ali ako radi poštenja i povučenosti samostana treba s koje strane imati više zemlje izvan ograde vrta, neka ne dopuste da se nabavi ili primi više negoli zahtijeva krajnja nužda. ⁵⁵I ta zemlja neka se uopće ne obrađuje niti zasijava, nego neka ostane uvijek tvrda i neobrađena.

⁵⁶Opominjem i potičem u Gospodinu Isusu Kristu sve svoje sestre, sadašnje i one koje će doći, da čitavim bićem nastoje nasljedovati put svete prostodušnosti, poniznosti i siromaštva, i k tomu također časnost našega svetoga načina življenja, ⁵⁷kako su nas u početku našega obraćenja poučili Krist i preblaženi Otac naš Franjo ⁵⁸od kojih je sam Otac milosrđa, predarežljivi Darovatelj, ne po našim zaslugama, nego po samome svojemu milosrđu i milosti, izlio miomiris dobra glasa na one koji su daleko kao i na one koji su blizu.

⁵⁹I ljubeći se uzajamno u ljubavi Kristovoj, pokažite izvana djelima onu ljubav koju imate unutra, ⁶⁰tako da sestre, izazvane tim primjerom, uvijek rastu u ljubavi prema Bogu i u međusobnoj ljubavi.

⁶¹Molim također onu sestru koja će biti u službi sestara da nastoji natkriliti druge više krepostima i svetim ponašanjem negoli službom, ⁶²kako bi njezine sestre, potaknute njezinim primjerom, slušale ne toliko zbog njezine službe nego radije iz ljubavi. ⁶³Neka bude također pronicljiva i razborita prema svojim sestrama, kao što je dobra majka prema svojim kćerima, ⁶⁴i neka im osobito nastoji od milostinje koju će Gospodin dati pribaviti prema potrebi svake pojedine. ⁶⁵Neka bude također toliko dobrostiva i njima pristupačna da one mogu s pouzdanjem očitovati svoje potrebe ⁶⁶i povjerljivo joj se uteći svakoga časa, kako im se bude činilo da je dobro za njih same i za njihove sestre.

⁶⁷Sestre koje su podložne, međutim, neka imaju na umu da si radi Boga uskraćuju svoju volju. ⁶⁸ Stoga hoću da slušaju svoju majku drage volje kako su obećale Gospodinu, ⁶⁹kako bi njihova majka, vidjevši ljubav, poniznost i jedinstvo koje imaju jedna prema drugoj, lakše nosila svaki teret koji po službi snosi, ⁷⁰i da joj se po njihovu svetome načinu života ono što je tegotno i gorko obrati u slatkoću.

⁷¹I budući da je tijesan put i staza kojom se ide, i uska su vrata kroz koja se ulazi u život, malo je onih koji njime hode i kroz njih ulaze; ⁷²i ako ima nekih koji neko vrijeme njime hode, premalo je onih koji ustraju na tome putu. ⁷³Uistinu blaženi oni kojima je dano hoditi tim putem i ustrajati sve do kraja!

⁷⁴Zato, ako smo ušle na put Gospodnji, čuvajmo se da zbog svoje krivnje i neznanja nikada ni na koji način ne odstupimo od njega, ⁷⁵da ne nanesemo uvredu tako velikomu Gospodinu i Njegovoj Majci djevici, i Ocu našemu blaženomu Franji, Crkvi slavnoj i vojujućoj. ⁷⁶Jer pisano je: „Prokleti koji odstupaju od zapovijedi tvojih!"

⁷⁷Radi toga prigibam svoja koljena pred Ocem Gospodina našega Isusa Krista, da po molitvama i zaslugama slavne i svete djevice Marije, Majke Njegove i preblaženoga Oca našega Franje i svih svetih ⁷⁸sam Gospodin, koji nam je dao dobar početak, dadne porast i također dadne konačnu ustrajnost. Amen.

⁷⁹Da bi se bolje obdržavao, ovaj spis ostavljam vama, svojim predragim i preljubljenim svojim sestrama, sadašnjima i budućima, kao znak blagoslova Gospodnjega i preblaženoga Oca našega Franje i blagoslova od mene, vaše majke i službenice.

Prijevod s latinskoga: s. M. Tarzicija Čičmak, OSC

• < Prethodno
• Slijedeće >