Spisi sv. Klare (4)

      Ovo nije kritički prijevod Klarinih spisa. Prijevod je načinjen s latinskog izvornika, uz uspoređivanje s mnogim prijevodima na druge jezike, kao i uz pomoć raznih studija o sv. Klari. Nadasve je važno da je Klarine spise po prvi puta na hrvatski prevela jedna duhovna kći sv. Klare, tako da je došla do izražaja Klarina ženstvenost i izvornost.

Prvo pismo svete Klare Janji Praškoj

Drugo pismo svete Klare Janji Praškoj

Treće pismo svete Klare Janji Praškoj

Četvrto pismo svete Klare Janji Praškoj

Pismo svete Klare Ermentrudi

Oporuka svete Klare

ČETVRTO PISMO SVETE KLARE JANJI PRAŠKOJ

¹Svijetloj kraljici i zaručnici vječnoga Kralja Jaganjca, svojoj premiloj majci gospođi Janji i, među svim drugima kćeri mezimici, ma, upravo polovici svoje duše i posebnom kovčegu najdublje ljubavi svojega srca, ²Klara, nedostojna služavka Kristova i beskorisna sluškinja Njegovih službenica koje borave u samostanu svetoga Damjana u Asizu, šalje svoj pozdrav ³sa željom da gospođa Janja s ostalim presvetim djevicama pjeva pred prijestoljem Božjim i Jaganjčevim pjesmu novu i da slijedi Jaganjca kamogod On ide!
⁴O majko i kćeri, zaručnice Kralja svih vjekova, nemoj se čuditi ako ti nisam pisala često, kako i tvoja i moja duša jednako želi i jednako silno žudi, ⁵nemoj uopće ni pomisliti da u srcu tvoje majke požar ljubavi gori manjom slatkoćom prema tebi. ⁶Ne, ovo je na stvari: zaprekom je bilo pomanjkanje glasnikâ i očite opasnosti na cestama.
⁷A sada, kada mogu pisati tvojoj ljubavi, radujem se s tobom i zanosno ti kličem u radosti Duha, o zaručnice Kristova, ⁸jer si, odgurnuvši od sebe sve ispraznosti ovoga svijeta, poput druge presvete djevice, svete Janje, divno zaručena s neokaljanim Jaganjcem koji oduzima grijehe svijeta.

⁹O zaista sretna ti
kojoj je dano piti na ovoj svetoj svadbenoj gozbi,
tako da svim srcem svojega srca prioneš
uz Onoga
¹⁰čijoj se ljepoti
bez prestanka dive
sve blažene nebeske čete,
¹¹čija nježnost obuzima,
čije zrenje život osvježuje,
čija dobrostivost nasićuje,
¹² čija slatkoća uvijek iznova napunja,
čiji je spomen slatko svitanje,
¹³čiji miomiris mrtve oživljuje,
i slavno gledanje kojega će učiniti blaženima
sve građane višnjega Jeruzalema.
¹⁴Budući da je to gledanje Njega sjaj vječne slave,
odsjaj svjetlosti vječne
i ogledalo bez mrlje,

¹⁵svakoga se dana zagledaj u to Ogledalo, o kraljice, zaručnice Isusa Krista, i u njemu neprekidno istražuj svoju ljepotu, ¹⁶tako da se sva, iznutra i izvana, uresiš odjevena i urešena haljinama od veza šarena ¹⁷i isto tako urešena cvijećem i odjećom svih kreposti, kako i pristaje najdražoj kćeri i zaručnici vrhovnoga Kralja.

¹⁸A u tome Ogledalu odsijeva
blaženo Siromaštvo,
sveta Poniznost
i neizreciva Ljubav,
kako ćeš ih s Božjom milošću moći promatrati na cijeloj površini ogledala.
¹⁹Pozorno promotri – velim ti – rubove Ogledala, to jest siromaštvo Ogledala položenog u jasle i povijenog u pelenice.
²⁰O Poniznosti koja zadivljuje,
o Siromaštine koja zapanjuje!
²¹Kralj anđela,
Gospodar neba i zemlje
u jasle položen.

²²A na površini Ogledala istražuj poniznost, svakako blaženo siromaštvo, bezbrojne napore i kazne koje je podnio za otkupljenje ljudskoga roda.
²³Na donjem dijelu istoga ogledala pogotovo se zadrži pogledom na neizrecivoj ljubavi u kojoj je odlučio trpjeti na deblu križa i na njemu umrijeti najsramotnijom vrstom smrti.
²⁴Samo je Ogledalo, postavljeno na drvo križa, odande opominjalo prolaznike o onome o čemu tu treba duboko promišljati, govoreći: ²⁵“O vi svi, koji prolazite putem, pogledajte i vidite ima li boli kakva je moja bol“. ²⁶“Odgovorimo – kaže – jednim glasom i jednim duhom Njemu koji viče i jauče: 'Dok neprestano mislim na to, duša gine u meni'“.
²⁷O kraljice nebeskoga Kralja, odatle se neprekidno ražaruj sve jačim žarom ljubavi!
²⁸Promatrajući osim toga Njegove neizrecive slasti, bogatstva i vječne časti, ²⁹i uzdišući od silne želje i ljubavi svoga srca zaviči:

³⁰“Povuci me za sobom,
trčat ćemo u mirisu Tvojih pomasti,
o nebeski Zaručniče!
³¹Trčat ću, neću malaksati,
dok me ne uvedeš u odaju vina,
³²dok mi Tvoja ljevica ne bude pod glavom,
a desnica me Tvoja sretno ne zagrli
i ne poljubiš me presretnim poljupcem
svojih usta“.

³³Uronjena u ovo bogozrenje, sjeti se svoje majke sirotice, ³⁴znajući da sam te kao blaženu uspomenu naslikala na ploče svojega srca, tako da nas nitko ne može razdvojiti, jer si mi najdraža od svih.
³⁵Što još reći? Neka šuti jezik tijela kad je riječ o mojoj ljubavi prema tebi. Neka jezik duha govori i rekne: ³⁶“O kćeri moja blagoslovljena, budući da ljubav koju imam prema tebi nikako ne može u potpunosti izraziti jezik tijela ³⁷– kaže on – ovo što sam ti napisala tako je nepotpuno. Molim te da dobrohotno i smjerno primiš ove moje riječi, tražeći u njima barem moj majčinski osjećaj što ga u žaru ljubavi danomice gajim prema tebi i tvojim kćerima kojima vruće preporučam sebe i svoje kćeri u Kristu“.
³⁸Oh dakako, i ove moje kćeri, nadasve najrazboritija djevica, Janja, sestra naša, preporučaju se u Gospodinu, koliko god mogu, tebi i tvojim kćerima.
³⁹Doviđenja, najdraža moja kćeri, tebi zajedno sa tvojim kćerima, dok se ne nađemo kod prijestolja slave velikoga Boga, i moli tu milost za nas.
⁴⁰Ovim pismom preporučam tvojoj sestrinskoj ljubavi, koliko god mogu, donosioce istoga: našega predragoga brata Amata, ljubljenoga od Boga i od ljudi, i brata Bonaguru. Amen.

Prijevod s latinskoga: s. M. Tarzicija Čičmak, OSC

• < Prethodno
• Slijedeće >