Povijest kipa Gospe Fatimske

Povijest kipa Gospe Fatimske-Bezgrešnog Srca Marijina

(Iz samostanske Kronike sestara klarisa, Zagreb)

Dana 11. svibnja 1968. g. krenulo je na put Prvo hrvatsko narodno hodočašće u Fatimu i po povratku u Lurd. Bilo je 640 hodočasnika, među kojima su bili splitski biskup Frane Franić, i hvarski biskup Celestin Bezmalinović.

            Odavno smo željele imati kip Gospe Fatimske, baš iz same Fatime. Otac Maksimilijan Herceg, franjevac konventualac, prije svoga polaska na novu dužnost župnika u Puli, preporučio je časnoj Majci da nabavi kip. Časna Majka se obratila preuzvišenom mons. Franji Kuhariću za uputu kome se obratiti za kip. Biskup je časnoj Majci dao adresu biskupa Leirije u Portugalu i uputio ju da odmah piše Biskupu i zamoli ga da bi našoj siromašnoj kapeli darovao kip visok 150 cm. Časna Majka napisala je pismo i naša dobročiniteljica, gđa Lipovac, koja je hodočastila sa svojim suprugom i sinom u Fatimu, obećala je da će brinuti o kipu.

U Fatimu je iz Rima avionom došao i Uzoriti kardinal dr. Franjo Šeper. Biskup Leirije darovao je kip visok 120 cm, a kardinal Šeper ga je blagoslovio na mjestu ukazanja. Neki župnici su željeli da se njima daruje taj kip, ali je Kardinal rekao: „Darovani kip bit će klarisama kao uspomena na Prvo hrvatsko narodno hodočašće u Fatimu.“

Kip su spremili u prtljažnik autobusa. Gđa Lipovac neprestano je bdjela nad kipom. U Marseilleu bio je štrajk te je vozač rekao putnicima: „Uzmite sve svoje stvari u hotel, da ne biste možda ostali bez njih“. Ali Gospa je ostala u prtljažniku. Gđa Lipovac neprestano je molila krunicu i s hotelskog balkona pazila na autobus. Srećom, nitko nije dirao autobus.

Francusko-talijansku granicu prešli su bez kontrole. Putem je gđa Lipovac molila krunicu za krunicom da sretno prođu. Na granici je carinik tražio da pogleda stvari. Kad je vidio sanduk s Gospinim kipom, vozač, koji je bio pobožni pravoslavac, reče mu: „To ti je Crkva, šta ćeš imati posla s Crkvom!“ Carinik odgovori: „Gospe moja, tebe nema na popisu“, i pustio je da kip prođe bez carine. Tako su sretno prošli i manji kipovi koji su bili pored njega.

Hodočasnici su se povratili u noći 26. svibnja. Dana 28. svibnja dr. Lipovac je sa svojom majkom autom dovezao kip i unio ga u samostan. Sve smo se okupile oko njega i kleknule oko kipa. Časnoj Majci tekle su suze od ganuća. Kip je u svojoj jednostavnosti i bjelini izgledao kao vizija. Gđa Lipovac je kazala: „Druge subote doći će tajnik i ustoličiti Gospu. Svi putnici autobusa br. 2, njih pedeset, obećali su doći.“

Međutim, preuzvišeni biskup Kuharić poručio je časnoj Majci da će on osobno ustoličiti Gospu. Tada smo se dale na posao. Duhovski utorak započele smo s bojanjem kapele. Bilo je mnogo posla i muke jer sestre nisu bile vješte s novim preparatom. Na koncu je sve lijepo uspjelo. Pomogao nam je g. Ilija Čičak – uvijek spreman na usluge. Stolar je izradio postolje.

Dana 8. lipnja 10 dječaka i 10 djevojčica odjevenih u prvopričesničke haljine dočekalo je Biskupa na ulazu u samostan. Došao je i mons. dr. Dragutin Hren, presvijetli dr. Franjo Cvetan kanonik, profesor kanonskog prava, vlč. Vladimir Stanković, nadbiskupijski tajnik, mnogopoštovani otac dr. Marijan Žugaj, provincijal Franjevaca konventualaca, naš redoviti ispovjednik, o. Fabijan Rajić, naš kapelan te pet klerika sa Svetog Duha i mnogo gospode i gospođa iz Zagreba. Kapela je bila dupkom puna.

Biskup Kuharić održao je lijepu prigodnu propovijed, o posebnom značenju kipa kao uspomene na Prvo hrvatsko narodno hodočašće u Fatimu i pozvao vjernike da hodočaste Gospi Fatimskoj kod nas, Njoj se mole i izrazio je želju da ovdje bude proštenište, kako je to rekao i biskup u Fatimi.

• < Prethodno
• Slijedeće >