Razmišnjalje o Franjinim božićnim jaslicama

Razmišljanje o Franjinim božićnim jaslicama

Piše: s. M. Tarzicija Čičmak, klarisa

„Pripravljene su jaslice, donesena je slama, dovedeni su vol i magarac“ (1Čel 85). Tako Toma Čelanski opisuje ono što je u Grecciu bilo pripravljeno prema Franjinoj zamisli. Ne spominje se lik Djeteta, niti lik Marije i Josipa, niti anđeli i pastiri. „Jasle su oltar gdje se služi svečana misa“ (isto), stoga Franji nije bio potreban lik Djeteta jer ono će doći u liku euharistijskoga kruha: „Ništa naime tjelesnoga na ovome svijetu nemamo i ne vidimo od samoga Svevišnjega osim tijela i krvi, imena i riječi, po kojima smo postali i po kojima smo otkupljeni od smrti za život“ (1PKle 3). Zato je Franjo svečano pjevao evanđelje, zato s ljubavlju i slašću izgovarao ime „Isus“.

Svi nazočni na tom slavlju, ukoliko su oni koji „donose plodove dostojne pokore“ jesu „zaručnici, braća i majke Gospodina našega Isusa Krista“ (1PVj 7) koji ga nose u „svome srcu i tijelu po božanskoj ljubavi i čistoj i iskrenoj savjesti“ i rađaju ga „svetim djelom, koje mora svijetliti drugima za primjer“ (isto, 10). Možda do toga Božića u Grecciu običan puk nije bio dovoljno svjestan toga svog dostojanstva. Ljudi su te noći postali živi sudionici i svjedoci otajstva rođenja Sina Božjega u Betlehemu.

Franjo je htio da na onoj svečanoj misi budu nazočne i dvije životinje: vol i magarac. Njihova nazočnost biblijski je utemeljena i Franjo preko njih odašilje poruku: upoznati svojega Gospodina, prionuti uza Nj, biti mu vjeran, klanjati mu se: „Vol poznaje svog vlasnika, a magarac jasle gospodareve“ (Iz 1,3). Možda nam Franjo preko njih želi poručiti još nešto: ove dvije životinje označavaju ono nisko u nama, ono što Franjo često naziva „mudrost po tijelu“ koja nas čini „bijednima i trulima, ružnima i crvima“ (usp. 2PVj 45.46). Spomenute životinje predstavljaju glad u nama, glad za koju sv. Klara kaže da je to glad zbog „prevelike oskudice nebeske paše“ (1PJa 20). Da je ublaži i nas obogati, Gospodin dođe u svijet „prezren, ubog i siromašan“ (isto,19). Dobro je to shvatio onaj narod iz Greccia koji je kasnije povrh jaslica, nad kojima je bila služena polnoćka, dao podići oltar i crkvu, „da bi ondje, gdje su jednoć životinje jele sijeno ubuduće ljudi za zdravlje duše i tijela blagovali tijelo neokaljanog i netaknutog Jaganjca, Gospodina našega Isusa Krista, koji nam se s najvećom i neizrecivom ljubavlju dao za hranu“ (1Čel 87).

Narod koji pristiže u Greccio na polnoćku „novom se radošću raduje novom otajstvu“ (isto, 85). Nova radost zbog novog spoznanja; upoznaše svojega Gospodina, za razliku od onog naroda kojemu Gospodin prigovara: „Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije“ (Iz 1,3). Božansko Djetešce bilo je te noći probuđeno u srcima nazočnih. Franjo ga je nježno dotaknuo i probudio (usp. 1Čel 86). Našao ga je rođena na putu (usp. ČMu, Ps 15,7) i smjestio ga u srca vjernika.

Franjo i Klara te njihovi sljedbenici osjećaju se kod božićnih jaslica domaćima, kao oni koji su ušli u radost svojega Gospodina. To je radost ne površna, nego radost srca koje je prožeto otajstvom, koje „preživa“ o tom otajstvu, zaustavljajući se s ganućem nad siromašnim povojima (usp. 4PJa 19) koji postaju mjerilo kakvoće i kroja njihove odjeće (usp. PrKl 2,25; usp. PrRp, Obred za blagoslov odijela Braće od pokore, FI, str. 1991). Odjeća je simbol njihovog cjelokupnog načina života. To je ono što sv. Franjo poručuje na kraju božićnog psalma: „Podignite tijela svoja i nosite sveti križ njegov i slijedite sve do svršetka presvete zapovijedi njegove“ (ČM, Ps 15,13). Za Franju i Klaru put „presvetih zapovijedi“ Gospodnjih sadržan je u Evanđelju Gospodina našega Isusa Krista koje nam je dano kao način našega života.

Liturgijski izričaj „podignite tijela svoja“ poziv je na duhovno bogoslužje na koje smo svednevice pozvani. To je bogoslužje na koje dolazimo odjeveni u „priprostu odjeću“ (PrKl 2,25) načinjenu od siromašnih povoja u koje je bilo povijeno betlehemsko Djetešce. To je bogoslužje koje traži da se ide i proda sve i razdijeli siromasima jer se i Gospodin nama „sav predaje“ (PRe 29).

Franjino božićno iskustvo u Grecciu zbilo se u vrijeme velike kušnje koja ga je mučila 1223., kada je mislio sve napustiti i prepustiti drugima. Dijete Isus donijelo je poruku i njemu. Darovalo mu se jer je i on svega sebe darovao Gospodinu. Može li se Božić uopće drukčije i slaviti?

• < Prethodno
• Slijedeće >