Klarin jednostavan put kontemplacije

Klarin jednostavan put kontemplacije

Promatrajući Klaru i njezine sestre koje se nisu bojale „nikakve oskudice, siromaštva, napora, nevolje, omalovažavanja ni prezira svijeta“, Franjo se „veoma obradova u Gospodinu“ (usp. OporKl 27-28). To je bila tolika radost da im je dao Oblik života i preuzeo na sebe i Manju braću trajnu brigu o sestrama. Čemu se to Franjo veoma obradovao?

Klara i sestre bile su veoma pobožne djevojke još u roditeljskoj kući. U Svetome Damjanu posvetile su se molitvi još više. No Franjo se nije radovao gledajući ih kako mole, nego se radovao vidjevši ih kako nose križ, kako trpe za Krista i s Kristom. On je u njima vidio one koje su doista susrele Gospodina, koje u tim teškim trenutcima žive povezane s Gospodinom jednako kao kada su u crkvici na molitvi. Ako za sv. Klaru životopisac kaže da se iz njezinih usta „kroz dvadeset osam godina neprestanog bolovanja nije čulo mrmljanje, niti jadikovanje: nego je iz njezinih usta uvijek izlazio sveti razgovor, uvijek zahvaljivanje“ (LegKl 39), to znači da su i početne godine u Svetome Damjanu bile takve. Preuzvišeno siromaštvo u njoj je izdublo zdenac iz kojega je šikljala voda radosti.

Iz toga razloga Franjo daje Klari i sestrama mali Oblik života koji ne donosi naputke kako živjeti, nego teološko obrazloženje onoga što one već žive: „Budući da ste se po božanskom nadahnuću učinile kćerima i službenicama svevišnjega, vrhovnoga Kralja, Oca nebeskoga, i zaručile se s Duhom Svetim te izabrale da živite po savršenstvu svetoga Evanđelja, želim i hoću osobno i po svojoj braći uvijek se zdušno i posebno brinuti o vama onako kao o njima“ (PrKl VI,3-4). Iz onoga kako žive preuzvišeno siromaštvo u svim njegovim oblicima, Franjo vidi da su Klara i sestre u uskoj povezanosti sa svakom osobom Presvetoga Trojstva, kao Marija.

Kao što Klara preuzvišeno siromaštvo iščitava kroz mistično zaručništvo, tako ga Franjo iščitava trojstveno i marijanski. Za sebe i braću reći će da su „nove lude na ovome svijetu“ (usp. OgSav 68), ali za sestre nalazi prelijepe izričaje: kćeri, službenice i zaručnice. Međutim i ti izričaji u Franjinoj misli znače evanđeosku ludost: „izabrale [ste] da živite po savršenstvu svetoga Evanđelja“ (PrKl VI,3). Konkretno to znači „ne imati uopće nikakve posjede, slijedeći u svemu stope Onoga koji je radi nas postao siromah“ (PovSir 3). To je ludost koju je povijest nazvala „Povlastica siromaštva“, gdje siromaštvo znači neposjedovanje vremenitih dobara.

Franjo je zabranio braći da u svom itinerantskom načinu života ni na koji način ne primaju novac. Klara je i u tome njegova vjerna učenica i odabire još teži put. Ona se usudi zajednicu od pedeset sestara ostaviti bez sigurnosti koju monaška tradicija dopušta kako ne bi stradala molitva i duhovni život monaha. Za zatvorenu zajednicu, kakva je bila ona kod Svetog Damjana, neposjedovanje zemljišta (usp. PrKl VIII,10-15) bila je velika ludost.

Franjo i braća na svom putu sami su išli u prošnju za svoje potrebe: „neka s pouzdanjem idu prositi“ (PPr VI,2), dok Klara i sestre „neka s pouzdanjem šalju (….) po milostinju“ (PrKl VIII,2), ovisne tako ne samo o Ocu, nego i o čovjeku koji je sredstvo Božje providnosti. „S pouzdanjem“ je jedina sigurnost koje Pravilo dopušta sestrama.

Zanimljivo je da Klara, koja u pitanju zemljišta ipak dopušta sestrama nešto zemlje izvan klauzure – koju, istina, sestre ne uživaju nego je neobrađena – radi odvojenosti samostana, ipak ih ne lišava one brige koju osjećaju siromasi. Klara je mistično sjedinjenje, najviše stupnjeve duhovnoga života, vidjela moguće upravo u uvjetima najuzvišenijega siromaštva. Molitva, traženje Boga, čežnja za Njim nije moguća ako smo na zemlji siti, priznati, bogati, slavni… Naprotiv, Klara smatra da se Boga susreće upravo kada kušamo siromaštvo u svim njegovim oblicima, materijalno, moralno i duhovno. Samo siromah treba Boga: „Gospodin samo siromasima kraljevstvo nebesko obećaje“ (1PJa 25).

Kada se kaže da je za Franju Siromaština „zaručnica“ i kada Klara kaže da se zaručuje s Kristom siromašnim, to je jedno te isto. Radi se o tome da se siromaštvo, koje je Kristovo, dotiče, ljubi, tjelesno osjeća u „oskudicama, siromaštvu, naporima, nevoljama, omalovažavanju i preziru svijeta“ (usp. OporKl 27). U Povlastici siromaštva nalazimo gotovo identične riječi kao u pismima sv. Klare Janji Praškoj koje potvrđuju gore rečeno. Gdje Povlastica siromaštva kaže: „U toj odluci uopće vas ne straši oskudica u dobrima, jer je ljevica nebeskoga Zaručnika pod vašom glavom“ (PovSir 4), Klara kaže: „sjećaj se svoje odluke (…) djevice, siromašna, Krista siromašnog prigrli“ (usp. 2PJa 11.18). Ili: „Onaj koji hrani ptice nebeske i odijeva ljiljane poljske neće vas iznevjeriti (…) sve dok vam u vječnosti ne daruje samoga sebe, onda kada vas njegova desnica zagrli još većom radosti, u punini Njegova motrenja“ (PovSir 6), a Klara piše: „Trčat ću i neću sustati dok me ne uvedeš u vinski podrum, dok tvoja ljevica bude pod glavom mojom, a desnica me sretno bude grlila“ (4PJa 31-32).

Za Klaru mistika se konkretno vidi u djelima, u svakodnevnom nošenju križa, „vjerno i pobožno“ (PrKl VII,1). Govoreći o načinu rada, a to znači također podnošenje svih mogućih napora, opominje sestre neka „ne trnu duha svete molitve i pobožnosti, čemu ostalo vremenito mora služiti“ (isto,2). Često slušajući druge koji nam povjeravaju svoje patnje, borbe, padove, grijehe , imamo odgovor kako je važno moliti. No i sami često tražimo utjehu u nečemu drugom. Tužimo se na umor i iscrpljenost, a Klara nam pokazuje da je moguće desetljećima živjeti podnoseći sve oblike siromaštva ako u svemu tražimo Božje lice. Tražimo li samo sebe, dokazivanje samih sebe, ostat ćemo prazni jer ono vremenito stavljamo ispred duha svete molitve i pobožnosti. Klara je trčala, nije sustala, zato joj je u svim životnim nedaćama Zaručnikova ljevica bila pod glavom, a desnica ju njegova grlila.

I Franjo i Klara pokazuju nam običan put kontemplacije, put doista nastao Utjelovljenjem Riječi, put dostupan našemu siromaštvu. Možemo li u svom siromaštvu vidjeti Kralja slave (usp. LegKl 46)?

Piše: s. M. Tarzicija Čičmak, klarisa