„Zajedno sa svojim sestrama“ (PrKl 1,4)

 "Zajedno sa svojim sestrama" PrKl 1, 4)

Piše: s. M. Tarzicija Čičmak, klarisa

Sveti Franjo u svojoj Oporuci izjavljuje: „nitko mi nije pokazao što bih morao činiti, nego mi sam Svevišnji objavi da moram živjeti po načinu svetoga Evanđelja“ (OR 16-17). Franjo je prvi u svome pozivu. Ili, bolje rečeno, Isus je prvi u tome pozivu sniženosti, služenja i malenosti, a Franjo je onaj koji je, odbacivši sve druge uzore i učitelje, otkrio i vjerno slijedio njegove stope kao jedino pismo i pravilo koje upravlja njegovim životom.

Klara nikada nije izjavila da nema drugog učitelja i vođu osim Isusa Krista. Naprotiv, više puta izjavljuje kako je krenula za Franjom. Ona, koju nisu zanimala govorkanja (usp. LegKl 4), uhvatila se za vijest o Franjinu obraćenju i poduzela sve korake da se susretne s njime. Klara u Franji gleda svoj poziv. Da bi slijedila Krista, ona slijedi Franju i njegove drugove. Njega je „smatrala, nakon Boga, vodičem na njezinu putu“ (LegKl 6). Otac nebeski je svojom milošću rasvijetlio njezino srce da čini pokoru „po primjeru i učenju (...) Franje“ (usp. PrKl 6, 1). Ona je u Franji vidjela ostvarenje Isusova savjeta: „Hoćeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima“ (Mt 19, 21).

Klara nije dugo ostala sama na putu kojim je krenula. Pridružile su joj se: sestra Janja, Pacifika, kasnije Benvenuta, pa četvrta, peta, šesta... Godine 1230. bilo ih je pedeset. Do dolaska sestara Klara je uvijek bila „ja“. Sada ona, Franjina prva sljedbenica, postaje sestra među sestrama. Ona o kojoj se gradom širio glas o njezinoj dobroti (usp. LegKl 4) postala je sada dio skupine gospođa „koje će svojim svetim načinom suživota, koji će postati glasovit, proslaviti našega nebeskoga Oca po sveopćoj njegovoj svetoj Crkvi“ (OporKl 14).

Klara se u svojim spisima pojavljuje „zajedno sa svojim sestrama“, skrivena u „mi“ i „nas“. Voljeli bismo u tom „mi“ nazreti nju, Klaru, koja se toliko stopila sa svojim sestrama da ih je „ljubila kao samu sebe“ (PostKl 4,18). Ovaj „mi“ zauvijek determinira Klarinu osobnost i njezin oblik života. Kada je u pitanju osobna odgovornost i očuvanje poziva, Klara se predstavlja sa „ja, Klara“ (PrKl 1,4; 6,1; OporKl 25.37). U svemu ostalome ona je „una cum sororibus meis“, „zajedno sa svojim sestrama“ (PrKl 6,1.10; OporKl 25.37.53). Zajedništvo je jedan od stožera karizme Siromašnih sestara i povlašteno mjesto susreta s Bogom.

Kada je Klara „zajedno s nekoliko sestara koje mi Gospodin bijaše dao“ (OporKl 25) Franji obećala poslušnost, započeo je novi oblik života u Crkvi. Nakon četrdeset godina zajedničkog življenja, traženja i razmišljanja (usp. PrKl 4,17) novi oblik života je uzakonjen. Tako je nastalo Pravilo koje redovito nazivamo Pravilo sv. Klare. Klara je utemeljiteljica i ono je dobrim dijelom plod njezine intuicije. Klara je prva, ali ne i jedina čuvarica karizme. O tome i sama svjedoči u Pravilu kada na više mjesta kaže: „oblik našega života“ (4,23), „našega zavjetovanja“ (2,20.23; 9,1; 12,3), „našega siromaštva“ (2,13; 4,5) kao i to da se sestre imaju „barem jedanput u tjednu“ sastajati na kapitul na kojemu će „pretresati“ o onome „što je za samostan korisno i prikladno“ (usp PrKl 4,15-17). Plod tih tjednih sastanaka su mnoge zabrane i opomene koje nalazimo u tekstu Pravila.

U kojim se trenutcima ili segmentima života u svetome Damjanu pojavljuje Klara „zajedno sa svojim sestrama“? Kada govori o počecima zajednice Svetoga Damjana: „malo nakon njegova [Franjina] obraćenja ja sam mu, zajedno s nekoliko sestara koje mi Gospodin bijaše dao malo nakon mojega obraćenja, dragovoljno obećala poslušnost, onako kako Gospodin bijaše upravio svjetlo svoje milosti u nas po njegovu zadivljujućem životu i njegovu učenju“ (OporKl 25-26). Klara se ovdje prisjeća kako su ona i prve sestre primljene u Franjino bratstvo. One su se same za to opredijelile jer su se osjetile pozvanima živjeti ono što su vidjele da živi Franjo.

Nakon njegove smrti Klara je „zajedno sa svojim sestrama“ „pomno razmišljala o našem tako uzvišenom zavjetovanju i o zapovijedi tako velikoga Oca“ i „razmišljale smo o krhkosti ostalih koje smo se i mi bojale u nama samima nakon smrti svetoga Oca Franje“ (isto 37-38). Vidjevši promjene koje su zahvatile Manju braću nakon Franjine smrti, Klara i sestre udružuju se međusobno i potvrđuju „više puta uzastopce“ svoju vjernost „Gospođi našoj presvetoj Siromaštini“ kako bi „imale jakosti ni na koji način ne udaljiti se od nje“ (isto 37-39).

Klara je toliko jedno „sa svojim sestrama“ da, kada u Pravilu traži od sestara poslušnost prema svojoj službi opatice, sebe jednostavno naziva „sestra“: „sestre su dužne uvijek pokoravati se [...] sestri Klari“ (PrKl 1,5).

Klara je „zajedno sa svojim sestrama bila uvijek brižna čuvati sveto siromaštvo, koje smo obećale Gospodinu Bogu i blaženomu Franji“ (PrKl 6,10). Ona i njezine sestre čuvarice su karizme: uzvišenoga poziva Oca milosrđa (usp. OporKl 2) koji im je primjerom pokazao i naukom predao sveti Franjo. Klara izjavljuje da su ona i njezine sestre kroz četrdeset godina vjerno očuvale taj poziv.

Izričaj „zajedno sa svojim sestrama“ otkriva brižljivost svake pojedine sestre u njegovanju svetoga poziva; one su tako izgradile „oblik života prema kojemu imate živjeti zajedno u jedinstvu mislî i srdaca te u zavjetu najuzvišenijega siromaštva, [oblik života] koji vam je predao blaženi Franjo i koji ste vi dragovoljno prihvatile“ (PrKl, Solet Annuere 1). Isti izričaj nipošto ne umanjuje zalaganje i odgovornost svake pojedine sestre, skrivanje iza zajednice. Jer ne radi se o nekom privatnom životu u svetome Damjanu, nego o životu koji su sestre obećale Gospodinu i blaženomu Franji. Njihov život stoga pripada Bogu i Crkvi (usp. OporKl 40.42.47.48.52).

Česti Klarin izričaj „sadašnje i buduće sestre“ dotiče svaku pojedinu sestru, sve do konca vremena. Sve zajedno u određenom vremenu nositeljice su karizme za one koje će doći poslije njih. Kao što je to 1253. bila Klara „zajedno sa svojim sestrama“ onima koje će doći, tako smo to danas mi, Siromašne sestre u Splitu, Zagrebu, Brestovskom, Požegi... onima koje će doći poslije nas.