"Milosrđe i milost" (OporKl 24)

 "Milosrđe i milost" (OporKl 24)

Piše: s. M. Tarzicija Čičmak, klarisa

Povijest spasenja obilježena je Božjim milosrđem i milošću. I Kristovo otkupiteljsko djelo čin je Božje ljubavi, milosti i milosrđa. „Milošću ste spašeni“, kliče sv. Pavao (Ef 2,5).

Sveta Klara nije izričito pisala o povijesti spasenja, o otkupljenju i spasenju, ali kod nje nalazimo riječi koje nam govore da je uživala plodove otkupljenja: blaženstvo, milosrđe, milost, ljubav, dobrostivost, dar, izbavljenje, kraljice, baštinice, itd. Zaustavit ću se posebno na „milosrđu i milosti“, napose stoga što se ti pojmovi nalaze na početku njezine autobiografije (usp. PrKl 6,1; OporKl 24), tj. na početku njezina poziva koji slavimo u ovoj jubilarnoj godini.

„Nakon što se svevišnji Otac nebeski, po svojemu milosrđu i milosti, udostojao rasvijetliti moje srce...“ (OporKl 24). Tako Klara započinje svoju povijest. I od toga je trenutka mi poznajemo. Kada kažemo „Klara“, mislimo na ono što je ona postala nakon susreta s Bogom, a što ona naziva „rasvjetljenjem srca“. Izričaj podsjeća na Franjinu molitvu pred Raspetim: „rasvijetli tmine srca moga“ (MRas 2). Kada kažemo „Klara“, mislimo na poseban oblik njezina života i poziv nje i sestara. Sve je to „dar“ (OporKl 2) „svevišnjeg Oca nebeskoga“ (isto, 24), dar koji ona naziva još „milosrđe i milost“, a Boga naziva „Ocem milosrđa“ (isto 2). Klara je toliko ucijepljena u događaj spasenja po Isusu Kristu da potpuno usvaja Ivanovu misao: „Od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost“ (Iv 1,16), kao i onu: „Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju“ (Iv 10,10). Stoga ona Boga Oca naziva „gratiae largitoris“ (usp. OporKl 2.58; 2PJa 3), što bismo mogli prevesti: „velikodušni, rasipni, širokogrudni Darivatelj milosti“. Takav je za Klaru Otac nebeski, kojega je upoznala po Isusu Kristu.

Milosrđe se često spominje u njezinu Pravilu kao jedan od načina djelovanja opatice. Opatica ima milosrdno osloboditi bolesne, mlade i vanjske sestre od strogoga posta (PrKl 3, 10); milosrdno se pobrinuti za bolesne sestre da im se pribavi što im je potrebno (8,10); milosrdno naložiti pokoru sestrama koje pogriješe (9,18). Sestre svjedoče za nju da je bila „milosrdna, dobrostiva i dobrohotna“.

Mogli bismo si stvoriti površnu sliku o Klari kao o miloj, ljupkoj svetici sa sličica da sama nije progovorila o borbi između svjetla i tame koja se odigrala u njezinu srcu. Pobijedila je svjetlost. I neprestano je pobjeđivala i osvajala njezino biće, „iz dobra u bolje, iz jednih kreposti u druge“ (1PJa 32).

Klara je dala odgovor dostojan primljenog dara „milosrđa i milosti“. Ljubavi (milosrđu i milosti) Oca nebeskoga odgovara njezino predanje; neprocjenjivosti baštine koju nam je Krist stekao odgovara njezino siromaštvo; uzvišenosti „Svevišnjega“ odgovara njezina malenost i služenje. Stoga je život u pokori, na koju ju je potaknulo Božje svjetlo, život sinova i kćeri Božjih u Kristu Isusu. To je život koji je „ustanovio“ Krist svojom krvlju, svojim otkupiteljskim djelom. Klara upotrebljava upravo taj pravni izričaj: „To je onaj sami vrhunac najuzvišenoga siromaštva koje vas je, predrage moje sestre, postavilo (instituit) baštinicama i kraljicama nebeskoga kraljevstva“ (PrKl 8,4). Zato kaže da „milost“ čini vjernikovu dušu „najvrjednijom od svih stvorenja“ i „većom od samoga neba“ (usp. 3PJa 21).

Bog svojom milošću i milosrđem, koji su kod Klare istoznačnice, djeluje tako da „rasvjetljuje srce“. To je Uskrs. Nitko i ništa osim Boga ne može zapaliti tu iskru u srcu i preporoditi ga. Srce rasvijetljeno milošću „primorano je potpuno napustiti svijet“ (usp. OporKl 10). Klara to naziva ulaskom u „zemlju živih“ (PrKl 8,5). Njezin život nam svjedoči kako je put u „zemlju živih“ težak i uzak. „Zemlja živih“, tj. nebo, raj već je u srcu koje je ispunjeno Božjim milosrđem i milošću.

• < Prethodno
• Slijedeće >