• 
• 

KONFERENCIJA GENERALNIH MINISTARA
PRVOGA FRANJEVAČKOGA REDA I TOR-a

PISMO ZA 800. OBLJETNICU UTEMELJENJA
REDA SIROMAŠNIH SESTARA SV. KLARE

Gospodin dao mir svima vama, Siromašnim sestrama svete Klare!

Još je živa jeka slavlja utemeljenja Prvoga franjevačkoga reda, a sada smo već svi okrenuti prema 2012. godini, da zahvalimo Gospodinu za 800 godina Klarina posvećenja u Porcijunkuli. Obljetnica nije proslava slavne prošlosti, nego događaj koji postaje spomenom, kako bismo «iz vlastite povijesti crpili dodatni zanos da obnovimo volju služiti Crkvi».

Pozvane od Duha da slijedite Krista siromašnoga, raspetoga i uskrsloga, živeći sveto Evanđelje u poslušnosti, bez ikakva vlasništva i u čistoći, vi ste čuvarice klarijanske karizme, posvećene žene koje surađuju sa svijetom, promatrajući znakove koje Duh sije i širi u povijesti. U osluškivanju Boga, vi i danas govorite srcu muškaraca i žena našega vremena jezikom ljubavi, čije riječi prodiru u korijen egzistencije koju Bog nastanjuje.

ČVRSTO SE DRŽITE POLAZIŠTA

Spominjati se vlastitoga poziva prigoda je da si ponovno posvijestimo razloge vlastitoga «da» Bogu. Iščitavajući ponovno povijest vlastitoga poziva, vraćate se susretu s Gospodinom koji se zbio po Riječi, po nekoj osobi, po nekome događaju ili nekom iskustvu. Nakon početnih teškoća odlučile ste slijediti Isusa Krista, dopuštajući njemu i njegovu Evanđelju da vas oblikuje. Privuklo vas je iskustvo Franje i Klare i danas se njihovo «da» Kristu nastavlja u vremenu po vama. Svjesni da su različite zgode i nezgode promicale ili uvjetovale čistoću vaše «Forma vitae», da su različite stoljetne naslage ponekad preinačile izvornu zamisao, uvjereni smo da se obljetnica utemeljenja vašega Reda ne može ograničiti na to da bude samo jednostavno obnavljanje uspomene.

Što mi to želimo slaviti zajedno: spomen na jedno pravilo ili sjećanje na Božju povijest s vama koja traje u vremenu i koja vam još i danas daje strastvenost da «opslužujete sveto Evanđelje Gospodina našega Isusa Krista, živeći u poslušnosti, bez vlasništva i u čistoći?»  Kako ponovno iznijeti na svjetlo, u njegovoj cjelovitosti, Oblik života koji svima čini vidljivim i vjerodostojnim da je «Sin Božji postao naš Put koji nam je naš preblaženi otac Franjo, istinski zaljubljenik u Njega i Njegov nasljedovatelj, riječju i primjerom pokazao i o njemu nas poučio?»  Kako vi i danas možete biti u Crkvi i za cijelu Franjevačku obitelj živi spomen onoga što smo svi mi, kao krštenici, pozvani živjeti?

Znamo da trošite najbolje snage da budete vjerne onom što ste izabrale i obećale i, upravo stoga, osjećamo hitnost da zajedno s vama u ovom povijesnom trenutku nanovo iščitavamo koordinate vašega života kao Siromašnih sestara koje je Bog postavio u Crkvu, u Franjevačku obitelj i u svijet.

Živeći Evanđelje...

U društvu bombardiranom slikama, u kojemu se pojedinca nagoni da želi stalno predstavljati sebe, vas je Duh pozvao da budete jednostavan znak Božje prisutnosti. Znamo da to nije uvijek lako, osobito kada to zahtijeva stalno evanđeosko obraćenje uma, srca, ponašanja, struktura vaše osobnosti, da biste bile značajne i da ne biste upale u lako svjetovno takmičenje, da ne biste trgovale stožerima vašega života.
Dok se poruka koja proizlazi iz vašega svjedočenja izražava strukturama, znakovima i simbolima, Pravilo što ga je Klara napisala traži danas od njezinih kćeri da evanđeoski život žive kao siromašne sine glossa. Znamo da u bratstvima Duh Božji potiče da se traži, da se evanđeoski razlučuje, da se održi budnom pozornost i da se razmotre  strukture koje ne dopuštaju da Božju prisutnost izravno odsijeva. Stoga ste pozvane ponovno razmotriti znakove i simbole kako bi mogli biti stvarno razumljivi u ovome vremenu u kojemu se na sve gleda kao na stvar mišljenja; također i ono što je sveto, što upućuje samo na Boga, u opasnosti je da uđe u potrošačku logiku «upotrijebi i baci».

Od posvećenih se traži da izražavaju ono apsolutno Božje. Vi ste, na poseban način, pozvane živjeti životom koji se temelji na znakovima i simbolima koji ne upućuju na prazninu neplodne indoktrinacije, ritualizma ili aktivizma, nego koji umiju danas povezivati korijene prošlosti i proroštvo budućnosti: strukture, znakovi i simboli koji nam pomažu da jednostavno vidimo Boga.

Kako možete biti svjedokinje njegove prisutnosti po Obliku života što ga je jednom Duh povjerio Klari i koji nastavlja povjeravati vama u ovom vremenu u kojemu se čini da slabe najosnovnije koordinate egzistencije?

Dok se čitav svijet vrtoglavo vrti, vi, u stabilnosti, očitujete da Bog odvijeka čeka na  muškarce i žene našega vremena da ih ljubi.

Hraneći se Božjom riječi, vi je utjelovljujete u svakidašnjici po poslušnosti u vjeri . Vjera u Krista nije stečevina jednom zauvijek, nego je dar Duha. Ona traži stalan odgoj, stoga je treba slaviti, ispovijedati i živjeti. Njegovanjem liturgije svjedočite da Bog, Otac koji je bliz svakomu stvorenju, poziva čovječanstvo da u povijesti živi u njegovoj prisutnosti. Postanite u svakidašnjici vidljive tražiteljice lica Božjega, poput hodočasnika u svijetu i prosjaka smisla.

Ako liturgija daje formu našoj vjeri, onda vjera, da bi bila uvjerljiva, mora nalaziti odjeka u svakidašnjici života na osobnoj i na bratskoj razini.  Nije dovoljno, naime, misliti da vjerujemo, nužno je da slavljeno otajstvo u svakomu ostvari lice Kristovo. I danas je proširen rascjep između vjere i života.

Pomozite nam da nanovo provjeravamo naša slavlja: njegovanje liturgije časova i euharistije, dok je trajno usmjerena na hvaljenje Boga, treba sudioniku omogućiti da preko klarijanske jednostavnosti kuša milost prisutnosti uskrsloga Gospodina.

Dopuštajući da vas prožme Duh i oblikuje Evanđelje, vi ste posvećene žene koje se predaju Bogu. Po Franjinu i Klarinu primjeru, vi, Siromašne sestre, poput Djevice obuhvaćate Onoga koji obuhvaća svaku stvar i sve stvari . Šutnjom svjedočite da «promatrate Krista evanđelja, da ga snažno ljubite, da nasljedujete njegove kreposti» .

Kazujte nam, stoga, svojim životom ono što čujete, ono što gledate svojim očima, ono što promatrate i što vaše ruke dotiču od Riječi života . Nastavite naviještati svojim postojanjem, živeći mističnu dimenziju, da Bog postoji, da je Bog ljubav .

U ovome svijetu koji se čini ravnodušnim prema Bogu, pozvane ste da upućivati na prisutnost Otajstva koje ima Očevo lice. Samo tražeći strastveno Krista i njegovo kraljevstvo možemo stati uz muškarce i žene našega vremena s nadom u srcu, svjesni da smo dio iste skupine planinara vezane istim užetom. Dajte nam da vidimo ljepotu onog vječnog osjećaja da smo putnici, koji svakoga dana igraju u povijesti kartu na život s Bogom.

Kontemplativno iskustvo Klare propitkuje nas. Ako ona poziva Janju Prašku da svu sebe postavi u sliku Isusa Krista (usp. 3PJa 12-13), i danas traži od vas da se dadnete preobraziti po kontemplaciji, da darujete svoju egzistenciju po neprekidnom traženju Boga, tako da se oslobodite svega onoga što priječi da Bog bude središte vaših života, i da ljubite sve do kraja.

Ako Bog danas traži od kršćana da budu odrasli u vjeri, s većim se pravom od vas, posvećenih žena, traži odrasla vjera koja će znati pripovijedati vaše novo iskustvo susreta s Gospodinom, da odgovorite s nadom, ondje gdje jeste, na duboka pitanja muškaraca i žena našega vremena. Samo onaj tko neprestano hodi pod Božjim pogledom može slušati onoga tko traži smisao.

Hvala za vaše neumorno traženje Boga: sloboda življena u njemu poziv je da svakoga dana uranjamo u otajstvo, da vjerujemo da Bog postoji, jer ste ga vi susrele.

~ kao siromašne…

U ovome vremenu u kojemu samo nekolicina pliva u obilju i velik se dio ljudi nema čime nasititi, vama, Siromašnim sestrama sv. Klare, Franjo nastavlja povjeravati svoju Posljednju volju:

«Ja, malešni brat Franjo, hoću nasljedovati život i siromaštvo Svevišnjega Gospodina našega Isusa Krista i njegove presvete Majke i ustrajati u tome do kraja.  I vas, svoje gospođe, molim i savjetujem vam da uvijek živite u tome presvetome životu i siromaštvu. I veoma se čuvajte da ga se nikada ni na koji način ni po čijem nauku ili savjetu ne odreknete».

Bog je vas, Siromašne Klarine sestre, postavio na pravo mjesto da budete znak osporavan, ne zato da branite strukture, nego da kao siromašne svakoga dana izabirete radikalno živjeti Evanđelje.

Svako bratstvo postaje alternativan znak u mjestima obilja i znak nade među onima koji žive u oskudnosti, samo ako se svjedoči vlastito predanje i povjerenje u Oca kojega nam je Isus Krist objavio. Nije riječ o nekom ideološkom ili intelektualnom siromaštvu, nego o načinu života koji svjedoči potpuno povjerenje u Oca, koje se uobličuje u svakodnevnici egzistencije. Ima, doista, u svijetu nekih iskustava bratstava koja su se odlučila «svjedočiti život krajnje umjeren, da budu solidarni sa siromasima i da se pouzdaju samo u Providnost, živeći svaki dan od Providnosti, stavljajući se s povjerenjem u ruke Božje» .

Ne dopustite da vas išta i itko odvrati od te odluke. Provjerite da li se različitost mišljenja unutar vašega Reda temelji na zajedničkom traženju da budete vjerne Isusu Kristu i njegovu Evanđelju ili da li je to možda obrana stilova života koji ne upućuju više na Svevišnjega. Bog nastavlja pozivati neke da budu proroci, ne zato da slave sami sebe, nego da budu znak njegove ljubavi, njegove blizine čovječanstvu: «Gospodin reče: 'Vidio sam jade svoga naroda u Egiptu i čuo sam tužbu na tlačitelje njegove. Znane su mi muke njegove'» .

Svoju vjeru u Božju Providnost pripovijedajte nam načinom života koji je siromašan, trijezan i ponizan:  «Siromaštvo je znak pripadnosti njemu, ono je jamstvo vjerodostojnosti kraljevstva Božjega već prisutnoga među nama. Ono je uvijek sve uvjerljiviji znak danas onda kada dolazi iz siromaštva koje se živi u bratstvu,  načinom života koji je jednostavan i bitan, izričaj zajedništva i prepuštanja volji Božjoj» .

Učinite da okusimo radost slobode jer kontemplirajući vi vidite Boga u svakom dijelu života. Pokažite nam da ne slijedite današnje mode, da se ne natječete sa svjetovnošću, u kojoj prividan izgled, samohvala, individualizam i upućenost samo na sebe kao da da potamnjuju remek djelo Božjeg stvorenja. Pripovijedajte nam svoju povijest s Bogom koja se hrani šutnjom, osluškivanjem, dubokim duhovnim životom.

Živeći u postojanosti, pokazujte nam ono što je istinski bitno, lijepo, vjerodostojno. Znamo da je Bog istinsko bogatstvo ljudskoga srca  i da siromaštvo oslobađa od robovanja stvarima i umjetnim potrebama na koje potiče potrošačko društvo: pomozite nam da ponovno otkrijemo kako je Krist jedino blago za koje se uistinu isplati živjeti . Za Klaru i Franju «presveto siromaštvo» nije jednostavno neka krepost, niti samo odreknuće stvari, nego je ono nadasve jedno ime i jedno lice: lice Isusa Krista siromašnoga i raspetoga (usp. 2PJa 19). Za njih oboje kontemplacija siromašnoga Krista ne svodi se na neku lijepu mističnu teoriju odreknuća, nego se utjelovljuje u stvarno, konkretno, bitno siromaštvo . Pogledajmo njihovo svjedočanstvo: oboje su ljubili siromaštvo da bi nasljedovali Krista potpunom predanošću i slobodom, i nastavljaju biti poziv i nama da njegujemo unutarnje siromaštvo kako bismo rasli u povjerenju u Boga i također zajedno s time način trijezna života i odreknuće materijalnih dobara .

Pozvane ste slijediti siromašnoga Krista svojim oblikom života i stoga prigrliti siromaštvo. Morate pronalaziti, ako je potrebno, nove načine da ga izrazite  proročkim duhom preko «jasnijih svjedočenja osobnoga i zajedničarskoga siromaštva […]» , upravo kako su to učinili Franjo i Klara. Inkulturacije nekih bratstava što se suobličuju sa siromašnima koji žive u njihovoj sredini, ponekad je iznenađujuća. Kada uzajamno dijelite s onima koji nemaju, kada izabirete živjeti samo s onim što je nužno, kada ne gomilate nepotrebne stvari, kada se potpuno povjeravate zajednici, onda vjerodostojnim izbor siromaštva jer živite svoju vjeru u Boga – Oca koji se brine za čovječanstvo.

~ u svetome jedinstvu…

U ovom globalnom selu, današnji svijet je u opasnosti da postane pozornicom na kojoj svatko, ali osamljen, tumara. Mnoštvo je zapravo u opasnosti da ostane zapetljano u mrežu anonimnosti: to su pojedinci koji gube osjećaj pripadnosti obitelji, skupini ili povijesti te se čini da idu dalje bez svojega imena, ne poznavajući nikoga prisno.

Premda ste u samostanu, vi živite u ovome društvu u kojemu se stalno povećava broj bespuća, u društvu u koje se slijeva neka vrst nekoherentne ili rastrojene stvarnosti  i u kojemu sve doprinosi izgradnji života koji je izvan vremena i bez smisla. Stoga pojedinci često trče naokolo bez svijesti o vlastitome identitetu, osiromašeni u komunikaciji s „drugim“,  s kojim uspostavljaju odnose koji se hrane banalnošću.

Vi u svojoj postojanosti odražavate prisutnost Boga u povijesti koji daje smisao svakidašnjem življenju. Vi ste važan znak u Crkvi, u franjevačkoj obitelji i u svijetu jer u ovome vremenu, u kojemu svatko zahtijeva svoja prava ili živi životom usmjerenim na  vlastitoga ja, vi nam svojim odnosima nastavljate kazivati da je još uvijek moguće uložiti svoj život na kartu ljubavi.

U svijetu koji pojedinca želi svesti na potrošača uronjenog u zakone velikoga tržišta, vi se oslanjate na autentične odnose koji se hrane šutnjom, osluškivanjem, iščekivanjem, praštanjem, velikodušnošću, darom predanja samoga sebe u vjeri, poštivanjem različitosti uloga i odnosima kojima je cilj učiniti da osoba raste u slobodi, prema Kristovu uzrastu. Danas, naime, dok je opći mentalitet usmjeren prema izravnavanju uloga, vi nam pokazujete kako biti «zaručnica, majka i sestra» : vi u vašim zajednicama spajate čvrstoću i nježnost, autoritet i empatiju, odgovornost i slobodu, samostalnost i povjerenje.

Prihvaćajući svaku sestru kao jedinstvenu i neponovljivu, pokazujete svijetu Božje remek djelo koje je dio stvorenoga što ga vi čuvate. Ljubite svaku osobu u njezinoj cjelovitosti, sačinjenoj od biološke, psihološke i duhovne razine, prožete Duhom, koju se ne može svesti na samo jednu dimenziju.

Na toliko raširene primjere netolerancije, nepoštivanja, osumnjičavanja i zlostavljanja, vi odgovarate tako što ste uvijek jedna pored druge i zajedno, kao bratstvo, u srcu muškaraca i žena našega vremena, u dijalogu sa svima onima koji kucaju na vaše samostane. Pomozite nam da budemo osobe koje istinski slušaju, koje promiču duboko ljudske odnose ukorijenjene u Evanđelju i koje imaju za cilj biti otvorene i prihvaćati svakog različitog. Veoma nam je važno da možemo uvijek vidjeti da vi u običnosti života tražite uvijek sve više sreću „drugoga“, želite „biti za drugoga“ .

Iz vaše kontemplacije proizlaze novi načini kako biti posvećena žena; iz nje učite u školi Duha povezivati trajnu pozornost prema Bogi i prema sestrama. Zapažamo u vama stalan hod koji vas oslobađa svake sebičnosti. Ne brinite se da pod svaku cijenu budete središte svijeta i svemira: živite prema ekonomiji sebedarja, prema duhovnosti zajedništva, ne mjereći ljubav i ne zahtijevajući zauzvrat od drugoga. živite radost koja proizlazi iz iskustva Kristove besplatne ljubavi prema nama.

Potrebno nam je da iz laboratorija vaše kulture klarisa, koja se temelji na Evanđelju, crpimo metodu koja bi nam pomogla kako da povežemo etičke vrijednosti sa socijalnima kako bismo mogli živjeti radikalno po Bogu Abrahamovu, Izakovu, Jakovljevu…, Bogu Isusa Krista i da budemo nositelji evanđelja preko kulture pravde i mira.

Vrijedna pažnje je briga koju pokazujete prema formaciji. Ne dopustite da to bude samo intelektualno poučavanje, nego radije težite za time da priopćavate umijeće bivovanja. Uđite u ono što učite emotivnim razumijevanjem i zadržite ono što je važno za vaš život i život drugih. U običnosti svakidašnjice svjedočite svojim ljudskim sazrijevanjem, koje je poduprto trajnim obraćenjem koje omogućuje da slijedite Isusa Krista kao siromašne sestre.

Za mnoge vi predstavljate oazu mira gdje muškarci i žene mogu promatrati Otajstvo koje prožima život, i po tom životu mogu ga iskusiti. Pozvane ste učiniti vjerodostojnom želju za Bogom koja se nalazi u dubini svakoga stvorenja, kao i neprestano Božje traženje muškarca i žene da s njima slobodno uspostavi odnos utemeljen na ljubavi. Poznato nam je koliko preuzimate na sebe brigu za svijeta i kako nastavljate pred Bogom moliti za nj i zagovarati ga. Gledajući vas, podsjećate nas da bismo trebali zajedno sanjati o tome da učinimo vidljivim evanđeoski svijet.

Uvjereni smo da svjedočanstvo «svetoga jedinstva» danas zahtijeva razmišljanje o odnosu između Prvoga i Drugoga reda. Ne možemo zanemariti to da je «jedan te isti Duh nadahnuo braću i one siromašne gospođe da iziđu iz ovoga svijeta» .

Koje značenje ima ta istina u našemu životu? Jesmo li uvjereni da nam sveto «[…] jedinstvo omogućuju da prihvatimo, u različitosti poziva, duboku potpunost dimenzija Crkve, koju Sabor definira kao onu koja je potpuno gorljiva u djelovanju i potpuno predana kontemplaciji.  […] Ako nije prihvatljivo da ženski ogranak bude podložan onom muškom, niti potpuna odijeljenost nije prihvatljivo rješenje. Štoviše, bila bi to šteta i za braću i za sestre. Naprotiv, naši Redovi mogu pružiti Crkvi i svijetu svjedočanstvo zdrave i nužne komplementarnosti koja postoji među objema granama i u stavu velikog uzajamnoga poštovanja, ali istodobno i u zajedništva uzajamne pomoći – što ima biti slikom Crkve kao  zajedništva» .

Možda je došao trenutak da učvrstimo odnos među nama koji bi znao spajati samostalnost i uzajamnost. Svjesni smo da vi ne živite karizmu svetoga jedinstva niti zbog zamjenjivanja niti zbog zaštite. Naša zajednička bogatstva i različitosti koja čine tako lijepom našu vlastitu jedinstvenost, u stavu osluškivanja jedni drugih, u uzajamnom poštovanju i u kontemplativnom stavu daju vjerodostojnost našem svjedočenju o zajedništvu koje živimo u Bogu, bez pometnje i bez ovisnosti.

Gospodin vas blagoslovio i čuvao

Želimo s vama sanjati kako bi Klara mogla vidjeti ostvareno svoje  Pravilo u njegovoj cjelovitosti među svojim kćerima. Ako aktualnost Franje i Klare nastavlja biti vidljivom u svijetu, to je stoga što Bog nastavlja računati na nas, a na vas osobito, kako bi se izvorno nadahnuće koje je Duh jednoga dana povjerio našim Utemeljiteljima, moglo uobličiti danas. Tko zna koji učinak može (to nadahnuće) još imati u ovom vremenu preko svjedočenja Siromašnih sestara sv. Klare na Crkvu i na svijet!

Želimo obnoviti s Franjom naš odanost vama: «Budući da ste po božanskome nadahnuću postale kćeri i službenice Svevišnjega Vrhovnoga Kralja, Oca nebeskoga i zaručile se s Duhom Svetim izabravši živjeti prema savršenosti svetoga Evanđelja, hoću i obećavam da ću uvijek, sam i po svojoj braći, imati o vama takvu pažljivu brigu i takvu posebnu skrb kakvu imam o njima».  I sa Klarom vas molimo da nastavite biti «brižne u obdržavanju onoga što ste Gospodinu obećale» .

Na slavu Kristovu!

Fra José Rodríguez Carballo, OFM
Generalni ministar

Fra Mauro Jöhri, OFMCap
Generalni ministar

Fra Marco Tasca, OFMConv
Generalni ministar

Fra Michael Higgins, TOR
Generalni ministar

Rim, 2. veljače 2011.

______________________________

 

  ¹Benedikt XVI. na 23. općoj skupštini Međunarodne federacije katoličkih sveučilišta, 1. studenoga 2009. godine
  ²PrKl 1, 2, FF 2750
  ³OporKl 5, FF 2824

  ⁴Usp. . Služenje autoriteta i posluh 7

  ⁵Usp. 3PJa 26, FF 2893
  ⁶Benedikt XVI., Opća audijencija, 27. siječnja 2010. godine
  ⁷Usp. Iv 1,1
  ⁸1Iv 4,8

  ⁹PosVo FF 140
  ¹⁰Benedikt XVI., Opća audijencija, 13. siječnja 2010. godine.
  ¹¹Usp. Izl 3,7
  ¹²Fra Giacomo Bini, OFM, generalni ministar, u:  L’Osservatore Romano, 1. veljače 2003, godine, str. 6.

  ¹³Usp. Vita consecrata 90
  ¹⁴Usp. Ponovno krenuti od Krista 22
  ¹⁵Usp. Chiara d’Assisi e di oggi, fr. José Carballo, n..dj.., str. 15.- 16.
  ¹⁶Usp. Benedikt XVI., Opća audijencija, 27. siječnja 2010. godine
  ¹⁷Usp. Perfectae caritatis 13
  ¹⁸Instrumentum Laboris IX. biskupske sinode 'O Bogu posvećenom životu i njegovu poslanju u Crkvi i svijetu', 1994., 53

  ¹⁹1PJa 12, FF 2863
  ²⁰Usp. Deus Caritas est 7

  ²¹2Čel 204
  ²²Uzajamnost i komplementarnost manje braće i sestara klarisa, Relacija generalnoga ministra fra Hermanna Schalücka na Međunarodnom  

     kongresu asistenata Federacije kontemplativnih franjevačkih sestara (3 rujna 1996.)

  ²³PrKl 6, 3.-4
  ²⁴BlKl 16.

• < Prethodno
• Slijedeće >